Uganuće gležnja: simptomi, oporavak i što pomaže

• Najčešće je uganuće vanjskih ligamenata, koje obično nastaje kada se stopalo izvrne prema unutra.
• Tipični simptomi su bol, oteklina, osjetljivost, modrice i otežano opterećenje ozlijeđene noge.
• Težina ozljede može biti vrlo različita: kod blažeg uganuća ligamenti su ponajprije istegnuti, dok kod težeg mogu biti djelomično ili potpuno puknuti.
• Oporavak može trajati od nekoliko tjedana do više mjeseci, ovisno o opsegu ozljede i funkcionalnom oporavku zgloba.
• Pregled je posebno važan kod izražene deformacije, nemogućnosti opterećenja noge, vrlo jake boli, velike otekline ili znakova poremećenog osjeta odnosno cirkulacije.
• Nakon početne zaštite ozljede važno je postupno vraćati pokret i opterećenje, koliko to gležanj dopušta.

Kod uganuća gležnja najčešće se ozljeđuju ligamenti koji povezuju kosti i stabiliziraju skočni zglob. Do ozljede dolazi kada se zglob pri naglom uvrtanju pomakne izvan uobičajenog opsega pokreta te se jedan ili više ligamenata pretjerano istegne ili potrga.

Lateralno uganuće – ozljeda vanjskih ligamenata

Daleko najčešće je lateralno uganuće gležnja. Obično nastaje kada se stopalo naglo izvrne prema unutra, pri čemu se snažno opterećuju ligamenti na vanjskoj strani gležnja.

Takav je mehanizam čest kod nezgodnog doskoka, stajanja na neravnu podlogu ili brze promjene smjera tijekom sporta. Bol i oteklina zato su često najizraženije oko vanjskog gležnja.

Medijalno uganuće – ozljeda unutarnjih ligamenata

Medijalno uganuće znatno je rjeđe. Nastaje pri uvrtanju stopala u suprotnom smjeru, pri čemu su više opterećeni ligamenti na unutarnjoj strani gležnja.

Budući da su ligamenti na unutarnjoj strani zgloba u pravilu vrlo čvrsti, kod izraženijeg takvog mehanizma smisleno je pomisliti i na druge ozljede skočnog zgloba te biti nešto oprezniji pri procjeni težine ozljede.

Osim klasičnog lateralnog ili medijalnog uganuća, mogu nastati i druge ozljede ligamenata oko gležnja. Zato mjesto boli i način nastanka ozljede mogu pomoći pri procjeni, ali sami po sebi ne mogu pouzdano odrediti opseg ozljede.

Uganuća gležnja često se dijele u tri stupnja prema opsegu ozljede ligamenata. Takva je podjela korisna za orijentaciju, ali težinu ozljede nije uvijek moguće pouzdano odrediti samo prema količini boli ili otekline.

Uganuće 1. stupnja – blaža ozljeda ligamenata

Kod uganuća prvog stupnja ligamenti su ponajprije istegnuti odnosno mikroskopski oštećeni, bez većeg puknuća. Obično se pojavljuju blaža bol, osjetljivost i oteklina, dok zglob ostaje razmjerno stabilan. Hodanje je često još moguće, iako može biti neugodno.

Uganuće 2. stupnja – djelomično puknuće ligamenata

Kod drugog stupnja jedan ili više ligamenata djelomično su puknuti. Bol i oteklina u pravilu su izraženije, često se pojavljuju modrice, pokretljivost je smanjena, a opterećivanje noge može biti prilično bolno. Može biti prisutan i određeni stupanj nestabilnosti zgloba.

Uganuće 3. stupnja – potpuno puknuće ligamenata

Kod najtežeg stupnja ligament je potpuno puknut. Gležanj može biti izrazito otečen i podliven, a zglob nestabilan. Opterećenje je često vrlo otežano ili u početku nemoguće. Takva ozljeda zahtijeva detaljniju procjenu i dulji funkcionalni oporavak.

Iščašenje gležnja nije isto što i uganuće trećeg stupnja. Kod iščašenja zglobne površine gube svoj normalan međusobni položaj, pa je riječ o drugačijoj i ozbiljnijoj ozljedi koja zahtijeva hitnu zdravstvenu obradu. Iščašenje mogu pratiti i ozljede ligamenata te prijelomi.

Stupanj uganuća također ne određuje točno koliko će dugo pojedinac trebati za oporavak. Za povratak uobičajenim aktivnostima najvažniji su bol, stabilnost, pokretljivost, snaga i sposobnost normalnog opterećenja gležnja.

Simptomi uganuća gležnja ovise o tome koji su ligamenti ozlijeđeni i koliki je opseg ozljede. Najčešće se pojavljuju bol, oteklina i osjetljivost oko gležnja, a tegobe se mogu pojaviti odmah ili postati izraženije u satima nakon ozljede.

Najčešći znakovi uganuća

• bol na mjestu ozlijeđenih ligamenata, često na vanjskoj strani gležnja,
• oteklina oko gležnja, a ponekad i stopala,
• osjetljivost na dodir u području ozljede,
• modrice odnosno hematom, koji se mogu pojaviti postupno,
• ograničena pokretljivost zbog boli i otekline,
• bol pri opterećenju ili hodanju,
• kod težih ozljeda i osjećaj nestabilnosti odnosno popuštanja gležnja.

Oteklina je uobičajen dio odgovora tkiva na ozljedu i sama po sebi ne pokazuje koliko je uganuće teško. Ni vrlo otečen gležanj nije nužno slomljen, dok manja oteklina ne isključuje značajniju ozljedu ligamenata.

Može li se nakon uganuća još hodati?

Mogućnost hodanja koristan je podatak, ali nije dovoljna za određivanje težine ozljede. Kod blažeg uganuća opterećenje je često moguće odmah, dok kod težeg može biti vrlo bolno ili u početku nemoguće.

Ako nakon ozljede ne možete opteretiti ozlijeđenu nogu, bol je izražena ili je prisutna bol neposredno iznad kosti, smislena je dodatna procjena zbog mogućnosti prijeloma ili druge ozbiljnije ozljede.

Kod većine blažih uganuća RTG snimanje nije potrebno. Nakon ozljede ipak je važno procijeniti postoji li mogućnost prijeloma, iščašenja ili druge ozbiljnije ozljede.

Kada je pregled smislen?

Zdravstveni pregled posebno je smislen ako:

• nakon ozljede ne možete normalno opteretiti nogu odnosno napraviti nekoliko koraka,
• je bol vrlo jaka ili se umjesto poboljšanja pojačava,
• je prisutna izražena bol neposredno iznad kosti,
• je gležanj ili stopalo vidljivo deformirano,
• se pojave poremećaji osjeta, izraženo bljedilo, hladno stopalo ili druge promjene cirkulacije,
• je prisutna otvorena ozljeda ili veća rana,
• se sposobnost hodanja i stanje gležnja tijekom sljedećih dana ne poboljšavaju.

Kada liječnici razmišljaju o RTG-u?

Pri odlučivanju o rendgenskom snimanju često se primjenjuju Ottawska pravila za gležanj. Ona pomažu procijeniti vjerojatnost prijeloma nakon akutne ozljede.

RTG gležnja u pravilu je smislen ponajprije kada je prisutna bol u području gležnja, a istodobno postoji izražena koštana osjetljivost na stražnjem rubu ili vrhu vanjskog odnosno unutarnjeg gležnja, ili ako ozlijeđena osoba neposredno nakon ozljede i pri pregledu ne može napraviti četiri koraka.

Ako je bol više u srednjem dijelu stopala, pri procjeni se uzimaju u obzir i osjetljivost iznad baze pete metatarzalne kosti te iznad čunaste kosti. Pozitivan kriterij još ne znači da je kost slomljena, nego da je rendgensko snimanje smisleno radi isključivanja prijeloma.

Ottawska pravila su klinički alat za odlučivanje o snimanju i nisu namijenjena samodijagnozi. Ako ozljeda izgleda ozbiljno ili tijek nije očekivan, cjelokupna zdravstvena procjena važnija je od pojedinačnog kriterija.

U prvim satima i danima nakon uganuća cilj je ponajprije zaštititi gležanj od dodatne ozljede, kontrolirati bol i postupno ponovno uspostaviti normalno kretanje i opterećenje. Dugotrajno potpuno mirovanje kod uobičajenog uganuća u pravilu nije potrebno.

Zaštitite gležanj, ali ga nemojte nepotrebno imobilizirati

Odmah nakon ozljede smanjite aktivnosti koje izrazito pojačavaju bol i izbjegavajte nova uvrtanja gležnja. Kod težeg uganuća privremeno može biti korisna ortoza ili druga potpora, osobito ako je hodanje bez nje nestabilno ili vrlo bolno.

Opterećenje vraćajte postupno

Kada bol dopušta, smisleno je započeti s nježnim pokretima gležnja i postupnim opterećenjem noge. Počnite s kraćim udaljenostima i pokušajte hodati što je moguće normalnije. Ako zbog boli izrazito šepate ili se stanje nakon opterećenja znatno pogorša, opterećenje je vjerojatno bilo preveliko.

Tijekom odmora možete nogu podignuti, osobito ako je oteklina izražena. Elastična potpora ili kompresija nekima može pružiti osjećaj veće stabilnosti i udobnosti, ali ne smije ometati cirkulaciju.

Što je s hlađenjem ledom?

U Smrekovitu kod uganuća gležnja ne preporučujemo rutinsko hlađenje ledom. Upala nakon ozljede nije samo neugodna popratna pojava, nego dio ranog odgovora tijela koji sudjeluje u obnovi ozlijeđenog tkiva. Zato nam se sustavno višekratno hlađenje s ciljem smanjivanja upalnog odgovora ne čini smislenim pristupom.

Led može kratkotrajno smanjiti bol, ali ga zato prvenstveno smatramo simptomatskom mjerom, a ne načinom za ubrzavanje cijeljenja ozlijeđenih ligamenata. Ako je bol podnošljiva, u našem pristupu hlađenje u pravilu izbjegavamo. Zašto, detaljnije smo objasnili u članku Hlađenje ledom nakon ozljede – pomaže li ili može usporiti oporavak?.

Svježe ozlijeđeni gležanj nemojte masirati

Kod svježeg uganuća ne preporučujemo intenzivnu masažu ozlijeđenih ligamenata i okolnog tkiva. Prvih je dana važnije zaštititi ozljedu, a zatim postupno vraćati pokret i opterećenje.

Kod blaže ozljede zatim je korisno pratiti ponajprije trend tijekom sljedećih dana: postaje li hodanje lakše, smanjuje li se bol, poboljšava li se pokretljivost i postaje li gležanj pri opterećenju sve pouzdaniji.

Vrijeme oporavka nakon uganuća gležnja ovisi ponajprije o opsegu ozljede ligamenata. Kod blažeg uganuća hodanje i svakodnevne aktivnosti mogu se znatno poboljšati već tijekom prvih nekoliko tjedana, dok kod teže ozljede potpuni funkcionalni oporavak može trajati nekoliko tjedana ili čak više mjeseci.

U prva dva tjedna najvažniji je trend

U prvim danima očekivani su bol, oteklina, ograničena pokretljivost i otežano opterećivanje gležnja. Kod nekompliciranog uganuća ipak bi se tijekom sljedećih dana trebao postupno vidjeti jasan pomak nabolje: hodanje postaje lakše, pokretljivost se povećava, bol se smanjuje i gležanj bolje podnosi opterećenje.

Kod blažih uganuća svakodnevna funkcija nakon jednog do dva tjedna može već biti znatno bolja. To ipak ne znači da su ozlijeđeni ligamenti tada već potpuno zacijelili.

Oporavak često traje nekoliko tjedana

Kod mnogih nekompliciranih uganuća funkcija gležnja se unutar otprilike četiri do osam tjedana već znatno približi uobičajenoj. Kod težih ozljeda ligamenata, izraženije nestabilnosti ili pridruženih ozljeda oporavak može biti znatno dulji i trajati više mjeseci.

Čak i kada je hodanje gotovo normalno, još neko vrijeme mogu ostati oteklina, osjetljivost, smanjena pokretljivost ili osjećaj nesigurnosti u zglobu. Zato samo nestanak boli nije dovoljan za procjenu je li gležanj spreman za trčanje, skokove i brze promjene smjera.

Što opažamo pri uporabi Smrekovita?

Uganuće gležnja spada među ozljede kod kojih u Smrekovitu imamo dugogodišnje praktično iskustvo, a korisnici često navode razmjerno brzo poboljšanje boli, pokretljivosti i mogućnosti opterećivanja.

Prema našim praktičnim iskustvima, kod nekih uganuća korisnik može nakon otprilike tri dana hodati znatno bolje ili gotovo normalno, a nakon približno jednog tjedna poboljšanje može biti vrlo izraženo.

To su opažanja iz praktične uporabe, a ne zajamčeno vrijeme oporavka. Ne znače ni da je ozlijeđeni ligament anatomski zacijelio u nekoliko dana. Brzina napretka ovisi o težini i opsegu ozljede, vremenu proteklom od nastanka ozljede, stabilnosti zgloba i načinu opterećivanja.

U našem pristupu zato koristimo i praktičnu kontrolnu točku nakon sedam dana: unutar otprilike jednog tjedna želimo vidjeti jasan pomak, primjerice manje boli ili osjetljivosti, bolju pokretljivost odnosno lakše opterećivanje. Ako takvog pomaka nema ili se stanje pogoršava, smisleno je ponovno procijeniti ozljedu i po potrebi obaviti pregled.

Pri povratku aktivnosti funkcija je važnija od kalendara

Bez obzira na to koliko brzo bol popusti, pri povratku većim opterećenjima ne oslanjamo se samo na broj dana od ozljede. Najvažniji su normalno hodanje, dobra pokretljivost, vraćena snaga, stabilnost zgloba i sposobnost podnošenja opterećenja bez značajnog pogoršanja simptoma.

Ako se Kontakt obloga ne koristi

Ako se korisnik odluči samo za nanošenje, praktične mogućnosti su Smrekovit 365 Prima ili Smrekovit 365 Ekstra. Smrekovit 365 Ekstra zbog mentola i kamfora daje izraženiji osjećaj hlađenja na koži i kod ozljeda se koristi bez Kontakt obloge.

Može se koristiti i Smrekovit Klasik, ali je zbog masnije podloge za često nanošenje tijekom dana u pravilu manje praktičan od krema iz linije 365.

Svježe uganuće ne masiramo

Kod svježeg uganuća proizvod ne utrljavamo intenzivnom masažom. Ozlijeđeno tkivo ne želimo dodatno mehanički opterećivati, pa se proizvod jednostavno lokalno nanosi odnosno koristi zajedno s Kontakt oblogom.

Ni rutinsko hlađenje ledom u našem pristupu ne preporučujemo. Razloge za to detaljnije smo opisali u odjeljku o prvim danima nakon ozljede i u članku Hlađenje ledom nakon ozljede – pomaže li ili može usporiti oporavak?.

Kada ponovno procijeniti pristup?

Ako se unatoč dosljednoj uporabi unutar otprilike jednog tjedna ne pokaže jasan pomak nabolje ili se stanje čak pogoršava, nema smisla samo nastaviti s istim pristupom. Tada treba ponovno razmotriti težinu odnosno prirodu ozljede i po potrebi obaviti zdravstveni pregled.

Točan način nanošenja i uporabu Kontakt obloge pronaći ćete u uputama za uporabu Smrekovita kod uganuća gležnja.

Nakon uganuća gležnja uobičajenim aktivnostima vraćamo se postupno i prema funkciji zgloba, a ne samo prema broju dana od ozljede. Cilj je povećavati opterećenje bez izraženog povećanja boli, otekline ili osjećaja nestabilnosti.

Najprije normalno hodanje

Prvi je cilj ponovno postići što normalniji obrazac hodanja. Ako stopalo možete opteretiti bez izražene boli, postupno povećavajte udaljenost i pokušajte hodati bez izraženog šepanja.

Ako se nakon duljeg hodanja bol ili oteklina znatno povećaju, opterećenje je vjerojatno bilo preveliko. U tom slučaju privremeno smanjite intenzitet, a zatim ponovno napredujte postupno.

Od brzog hodanja do trčanja

Trčanje je smisleno pokušati tek kada su obično i brže hodanje bez značajne boli ili osjećaja popuštanja gležnja, a pokretljivost je već gotovo vraćena.

Početak neka bude kratak i lagan, na ravnoj i predvidljivoj podlozi. Ako gležanj takvo opterećenje dobro podnosi, trajanje i intenzitet možete postupno povećavati.

Ako se vraćate redovitom trčanju, smisleno je razmisliti i o načinu opterećenja nogu tijekom trčanja. Više o kadenci, doskoku stopala i postupnom mijenjanju obrasca trčanja možete pročitati u članku Tehnika trčanja i opterećenje zglobova.

Trčanje još nije isto što i povratak sportu

Sportovi s doskocima, brzim promjenama smjera i naglim uvrtanjima postavljaju pred gležanj znatno veće zahtjeve nego ravnomjerno trčanje. Prije povratka takvim aktivnostima trebali bi se što bolje vratiti pokretljivost, snaga, ravnoteža i osjećaj stabilnosti.

Dobar je znak ako bez značajne boli ili nesigurnosti možete stajati na ozlijeđenoj nozi, izvoditi podizanja na prste, lagane skokove i postupno također promjene smjera. Kod sportaša je važno i da bez poteškoća može odraditi uobičajeni trening odnosno njegove glavne zahtjeve kretanja.

Ne procjenjujte samo prema tome boli li gležanj još uvijek

Bol može nestati prije nego što se u potpunosti vrate snaga, ravnoteža i kontrola zgloba. Upravo zato prerani povratak zahtjevnim sportskim opterećenjima može biti problematičan čak i kada se gležanj subjektivno već čini gotovo normalnim.

Nakon uganuća gležnja rizik od nove ozljede neko je vrijeme veći, osobito ako se snaga, ravnoteža i kontrola gležnja ne vrate u potpunosti. Zato sprječavanje ponovnog uganuća nije samo pitanje odmora, nego ponajprije postupnog vraćanja funkcije zgloba.

Vježbajte ravnotežu i kontrolu gležnja

Jedna od najvažnijih stvari nakon uganuća jest ponovno razviti propriocepciju odnosno osjećaj položaja zgloba. Jednostavna vježba već je stajanje na jednoj nozi, koje se može postupno otežavati produljenjem vremena, manje stabilnom podlogom ili dodatnim pokretima.

Kod sportaša je smisleno postupno dodavati i skokove, doskoke i promjene smjera, kako bi se gležanj ponovno uvježbavao u situacijama u kojima često dolazi do uganuća.

Vratite snagu mišića oko gležnja

Važna je i snaga mišića lista te mišića koji pomažu stabilizirati stopalo i gležanj. Korisne mogu biti vježbe poput podizanja na prste, pokreta stopala protiv otpora i vježbi na jednoj nozi.

Cilj nije samo izostanak boli, nego i da ozlijeđena noga po snazi i kontroli što manje zaostaje za zdravom.

Opterećenje povećavajte postupno

Veliko povećanje količine trčanja, hodanja po neravnom terenu ili sportskih aktivnosti može opteretiti gležanj brže nego što se on može prilagoditi. Zato je smisleno zahtjevnost povećavati postupno i pratiti kako gležanj reagira i nekoliko sati nakon aktivnosti.

Ortoza ili taping mogu biti korisni kod većeg rizika

Kod osoba koje su već imale više uganuća ili se vraćaju sportovima s mnogo skokova i promjena smjera, privremena uporaba ortoze ili tapinga može smanjiti mogućnost ponovne ozljede.

Ortoza ne može zamijeniti vraćanje snage, ravnoteže i kontrole gležnja. Dugoročno je važnije da zglob ponovno dobro funkcionira i bez vanjske potpore.

Osim općih preporuka, imamo dokumentiran i konkretan slučaj teže ozljede gležnja s iščašenjem, kod kojeg je tijek praćen fotografijama, zdravstvenom dokumentacijom i komunikacijom s korisnikom.