Artroza: simptomi, liječenje i što pomaže

Kod artroze ne postoji jedna mjera koja odgovara svima. Najveću korist obično donosi kombinacija redovitog kretanja i jačanja mišića, prilagodbe opterećenja, regulacije tjelesne mase kada je ona povišena te, prema potrebi, lijekova i drugih načina ublažavanja simptoma.

Najvažnije ukratko

• Kretanje je dio liječenja, a ne nešto što treba izbjegavati. Prilagođena tjelovježba pomaže održavati pokretljivost, mišićnu snagu i funkciju zgloba.
• Nije preporučljivo potpuno rasteretiti zglob. Korisnije je prilagoditi aktivnosti i smanjiti opterećenja koja izrazito pogoršavaju tegobe, uz istodobno zadržavanje redovitog kretanja.
• Ako je tjelesna masa povišena, njezino smanjenje može pomoći. To je posebno važno kod artroze koljena i kuka, gdje zglobovi nose tjelesnu težinu.
• Za ublažavanje boli mogu se koristiti i lijekovi. Kod artroze koljena važnu ulogu imaju prije svega lokalni nesteroidni protuupalni lijekovi; kod drugih lijekova treba uzeti u obzir koristi, rizike i zdravstveno stanje pojedinca.
• Kod izrazito uznapredovalih tegoba postoje i druge mogućnosti. Ako bol i gubitak funkcije unatoč nekirurškom liječenju snažno utječu na kvalitetu života, može biti potrebna specijalistička procjena, a kod nekih osoba i zamjena zgloba.

Važno je i da stupanj promjena na rendgenskoj snimci nije uvijek jednak stupnju boli. Netko može imati izražene promjene i relativno malo tegoba, dok drugi može imati znatne simptome uz manje izražene slikovne promjene. Zato se pri donošenju odluka o liječenju ne gleda samo izgled zgloba, nego prije svega bol, pokretljivost i utjecaj tegoba na svakodnevni život.

Artroza odnosno osteoartroza kronična je bolest zgloba kod koje se tijekom vremena mijenja više zglobnih tkiva. Najpoznatije su promjene zglobne hrskavice, ali artroza ne zahvaća samo hrskavicu – promjene mogu obuhvatiti i kost ispod nje, zglobnu čahuru, ligamente i druga tkiva u zglobu.

Artroza nije samo „istrošena hrskavica“

Hrskavica prekriva zglobne površine i omogućuje glatko kretanje. Kod artroze se njezina struktura postupno mijenja i može postati tanja, a istodobno se mijenja i kost ispod hrskavice. Na rubovima zgloba mogu nastati koštane izrasline odnosno osteofiti, a zglobna čahura može povremeno biti i upalno nadražena.

Artrozu je zato bolje razumjeti kao bolest cijelog zgloba, a ne samo kao jednostavno „trošenje zbog uporabe“. Sama činjenica da zglob koristimo nije razlog da ga što više štedimo od kretanja.

Zašto artroza može boljeti?

Sama zglobna hrskavica nema živaca, pa bol ne nastaje jednostavno zato što se „hrskavica trlja“. Boli mogu pridonijeti promjene u kosti, zglobnoj čahuri i drugim tkivima oko zgloba, preopterećenje pojedinih struktura te smanjena mišićna snaga i funkcija zgloba.

To pomaže objasniti i zašto rendgenski nalaz i jačina boli nisu uvijek razmjerni. Netko može imati izražene strukturne promjene i relativno malo tegoba, dok drugi može imati značajne simptome uz manje izražene promjene na snimci.

Napreduje li artroza uvijek?

Artroza je dugotrajno stanje, ali njezin tijek nije kod svih isti. Kod nekih se promjene i simptomi tijekom godina mijenjaju vrlo malo, dok kod drugih napreduju brže. Razdoblja izraženijih tegoba mogu se također izmjenjivati s razdobljima kada je zglob znatno mirniji.

Zato pri procjeni artroze nije važan samo rendgenski nalaz, nego prije svega koliko zglob boli, koliko je pokretan i koliko tegobe utječu na svakodnevne aktivnosti.

Artroza se često razvija postupno. Najtipičniji su bol u zglobu pri opterećenju i ukočenost nakon mirovanja, ali se simptomi mogu znatno razlikovati među pojedincima. Neki imaju izražene promjene u zglobu i malo tegoba, dok drugi imaju znatnu bol i ograničenu pokretljivost.

Tipični simptomi artroze

• bol pri uporabi zgloba, primjerice pri hodanju, penjanju stepenicama, ustajanju ili hvatanju,
• ukočenost nakon mirovanja, osobito ujutro ili nakon duljeg sjedenja,
• smanjena pokretljivost zahvaćenog zgloba,
• osjetljivost ili oteklina oko zgloba,
• pucketanje, škripanje ili osjećaj trenja pri pokretu,
• kod nekih zglobova i promjena oblika ili koštana zadebljanja.

Za tipičnu artrozu karakteristično je da je bol povezana s uporabom zgloba. Jutarnja ukočenost u pravilu traje kraće; pri kliničkoj dijagnozi artroze kao tipičan obrazac uzima se jutarnja ukočenost koja traje najviše oko 30 minuta.

Boli li artroza uvijek?

Ne. Strukturne promjene artroze mogu biti prisutne i bez izraženih simptoma. Tegobe se također mogu mijenjati tijekom vremena – razdoblja boli i ukočenosti mogu se izmjenjivati s razdobljima kada je zglob znatno mirniji.

Dolazi li bol doista iz zgloba?

Bol u području zgloba ne mora nužno značiti artrozu. Kod koljena, primjerice, bol može potjecati i iz mišića, tetiva, ligamenata, burzi ili drugih struktura iznad odnosno ispod zgloba.

Zato je korisno najprije utvrditi je li bol doista najizraženija u samom zglobu ili nešto pokraj njega. To je posebno važno kada dijagnoza artroze još nije potvrđena ili kada se karakter boli naglo promijeni.

Artroza ili artritis – koja je razlika?

Izrazi se često koriste kao sinonimi, ali nisu potpuno isti. Artroza odnosno osteoartroza kronična je bolest zgloba s degenerativnim i strukturnim promjenama. Artritis pak znači upalu zgloba i može nastati zbog različitih bolesti, primjerice reumatoidnog artritisa, gihta ili infekcije.

Kod artroze također može biti prisutna upalna aktivnost, pa zglob povremeno može jače boljeti, oteći ili postati topliji. To ipak ne znači nužno da je riječ o drugoj vrsti artritisa.

Ako zglob iznenada postane izrazito otečen, vruć i vrlo bolan, osobito ako su prisutni i povišena temperatura ili opće loše osjećanje, ne treba sve pripisati artrozi i potrebna je liječnička procjena.

Izraz suženje zglobnog prostora često se pojavljuje u rendgenskim nalazima koljena ili kuka. Ne znači da se zglob doslovno „zatvorio“, nego opisuje manji razmak između koštanih površina na rendgenskoj snimci.

Što je zglobni prostor?

Zglobna hrskavica na običnoj rendgenskoj snimci nije izravno vidljiva. Između kostiju zato vidimo svjetliji odnosno prazni prostor koji se naziva zglobni prostor. Njegova širina posredno odražava stanje zglobne hrskavice i drugih struktura u zglobu.

Kada se kod artroze promijene hrskavica i druga zglobna tkiva, taj prostor na rendgenskoj snimci može biti uži. Suženje zglobnog prostora zato je jedan od tipičnih radioloških znakova osteoartroze, zajedno s koštanim izraslinama i drugim promjenama na kosti.

Što znači suženje zglobnog prostora u koljenu?

Kod koljena suženje često nije jednako izraženo u cijelom zglobu. Nalaz može, primjerice, opisivati izraženije suženje na unutarnjoj ili vanjskoj strani koljena ili u dijelu zgloba između patele i bedrene kosti.

Takav nalaz pomaže opisati gdje su strukturne promjene najizraženije, ali sam po sebi ne govori koliko će osobu koljeno boljeti niti koliko će biti ograničena pri hodanju.

Što znači suženje zglobnog prostora u kuku?

Slično vrijedi i za kuk. Suženje zglobnog prostora može upućivati na promjene tipične za artrozu kuka, ali rendgenski nalaz uvijek treba povezati sa simptomima kao što su bol u preponi ili kuku, ukočenost i smanjena pokretljivost.

Znači li suženje zglobnog prostora tešku artrozu?

Ne nužno. Stupanj suženja jedan je od podataka kojima se procjenjuju strukturne promjene u zglobu, ali rendgenski nalaz i jačina tegoba nisu uvijek razmjerni. Osoba može imati dosta izražene promjene i relativno malo boli ili značajne simptome uz manje izražene promjene.

Zato se odluka o liječenju ne donosi samo na temelju izraza „suženje zglobnog prostora“, nego prema cjelokupnoj kliničkoj slici – boli, pokretljivosti, funkciji zgloba i utjecaju tegoba na svakodnevni život.

Znači li suženje zglobnog prostora da je nestalo zglobne tekućine?

Ne. Suženje zglobnog prostora nije izraz za nedostatak zglobne tekućine odnosno „podmazivanja zgloba“. Prije svega riječ je o radiološkom znaku strukturnih promjena u zglobu, osobito promjena hrskavice.

Zglobni prostor zato se ne može jednostavno „otvoriti“ dodavanjem veće količine zglobne tekućine u zglob. Kod artroze je važnije liječiti simptome i funkciju zgloba nego pokušavati mijenjati pojedini izraz iz rendgenskog nalaza.

Artroza se može pojaviti gotovo u bilo kojem zglobu, ali najčešće uzrokuje tegobe u koljenima, kukovima i malim zglobovima šaka. Degenerativne promjene česte su i u vratnom i slabinskom dijelu kralježnice.

Artroza koljena

Koljeno je jedan od najčešće zahvaćenih zglobova. Bol je obično izraženija pri hodanju, ustajanju, čučnju i penjanju stepenicama. Mogu se pojaviti i ukočenost, oteklina, pucketanje i osjećaj da koljeno više nije tako stabilno kao prije.

Na rendgenskoj snimci mogu se opisati suženje zglobnog prostora, koštane izrasline i druge promjene tipične za artrozu. Ako je bol prvenstveno u koljenu, ali uzrok nije jasan, pogledajte i pregled drugih čestih uzroka boli u koljenu.

Artroza kuka

Artroza kuka često uzrokuje bol u preponi, ali se može osjećati i sa strane kuka, u stražnjici ili čak u bedru odnosno koljenu. Tipičan je postupni gubitak pokretljivosti, zbog kojeg mogu postati teži obuvanje čarapa i cipela, ulazak u automobil ili ustajanje s nižeg sjedala.

Artroza prstiju i šaka

Na šakama artroza često zahvaća zglobove na krajevima i u sredini prstiju te zglob u bazi palca. Prsti mogu postati ukočeniji, bolni ili zadebljani, a s vremenom se mogu pojaviti i vidljiva koštana zadebljanja.

Kod artroze šaka jačina boli ne mora nužno stalno rasti s vremenom. Strukturne promjene mogu ostati vidljive, dok se bol kod nekih ljudi s vremenom smanji.

Artroza kralježnice

Degenerativne promjene mogu zahvatiti i zglobove kralježnice, osobito u vratu i križima. Mogu uzrokovati lokalnu bol i ukočenost, ali nisu sve promjene vidljive na slikovnim pretragama nužno uzrok tegoba.

Ako se bol iz križa širi niz nogu i prati je trnjenje ili utrnulost, važno je pomisliti i na iritaciju živčanog korijena odnosno išijas, a ne samo na artrozu.

A što je s ramenom, gležnjem i drugim zglobovima?

Artroza se može pojaviti i u ramenima, gležnjevima, stopalima i drugim zglobovima, ali su ta područja manje tipična od koljena, kukova i šaka. Kod boli u tim zglobovima zato je posebno važno provjeriti radi li se doista o artrozi ili o problemu u tetivama, ligamentima, mišićima odnosno drugim strukturama oko zgloba.

Artroza obično nema samo jedan uzrok. Nastaje zbog međudjelovanja dobi, nasljednih obilježja, prethodnih ozljeda, građe zgloba, tjelesne mase i dugotrajnih mehaničkih opterećenja. Kod pojedine osobe neki čimbenici mogu biti znatno važniji od drugih.

Dob povećava rizik, ali nije jedini uzrok

Artroza je češća s porastom dobi, ali nije neizbježna posljedica starenja. S vremenom se mijenjaju sposobnost zglobnih tkiva da se prilagode opterećenju, kvaliteta hrskavice, kost i druga tkiva u zglobu, pa zglob postaje podložniji razvoju osteoartroze.

Neki ljudi i u visokoj dobi imaju malo tegoba, dok se kod drugih artroza razvije znatno ranije. Zato sama dob ne može biti objašnjenje za svaku bol u zglobu.

Prethodne ozljede zgloba

Ozljede mogu znatno povećati rizik od kasnije artroze. Kod koljena su to, primjerice, ozljede meniskusa ili križnih ligamenata, osobito ako zbog njih dođe do promjene stabilnosti i raspodjele opterećenja u zglobu.

Posttraumatska artroza može se razviti tek mnogo godina nakon prvotne ozljede, pa povezanost nije uvijek odmah očita.

Tjelesna masa i opterećenje zgloba

Povećana tjelesna masa važan je čimbenik rizika prije svega za artrozu koljena. Veće opterećenje zgloba pri svakom koraku dio je objašnjenja, ali vjerojatno nisu važni samo mehanički čimbenici – na događanja u zglobnim tkivima mogu utjecati i metabolički i upalni procesi povezani s debljinom.

Građa i položaj zgloba

Na razvoj artroze mogu utjecati i prirođene ili stečene anatomske osobine zbog kojih se opterećenje ne raspoređuje ravnomjerno po zglobu. Primjeri su određene razvojne promjene kuka ili izraženija odstupanja osi koljena.

Nasljednost

Važnu ulogu ima i genetika. Sklonost artrozi može se pojavljivati u obiteljima, osobito kod nekih oblika artroze šaka. Nasljednost ipak ne znači da će se bolest kod osobe nužno razviti.

Dugotrajna ponavljajuća opterećenja

Rizik može biti veći kod aktivnosti pri kojima je isti zglob tijekom mnogo godina izložen vrlo velikim i ponavljajućim opterećenjima. To osobito vrijedi za neka fizički zahtjevna zanimanja i za sportaše nakon ponavljanih ozljeda.

Troši li kretanje zglobove?

Uobičajeno kretanje i primjereno dozirana tjelesna aktivnost sami po sebi ne znače da zglob „trošimo“. Naprotiv, kretanje i jačanje mišića važan su dio liječenja artroze.

Drugačije je kod ozljeda, izrazitih ponavljajućih preopterećenja ili kod zgloba čija je biomehanika već promijenjena. Zato cilj kod artroze nije što manje koristiti zglob, nego pronaći odgovarajuću ravnotežu između kretanja, snage i opterećenja.

Liječenje artroze usmjereno je prije svega na smanjenje boli, očuvanje pokretljivosti i mišićne snage te što normalniju uporabu zgloba. Artroza se u pravilu ne liječi jednom mjerom, nego kombinacijom kretanja, prilagodbe opterećenja te prema potrebi lijekova ili drugih postupaka.

Kretanje i terapijska tjelovježba

Redovita, individualno prilagođena tjelovježba jedan je od najvažnijih dijelova liječenja artroze. Posebno su korisne vježbe za jačanje mišića oko zahvaćenog zgloba te opća aerobna aktivnost poput hodanja, vožnje bicikla ili drugih oblika kretanja koje zglob dobro podnosi.

Na početku tjelovježba može privremeno izazvati određenu nelagodu, ali to samo po sebi ne znači da se zglob dodatno oštećuje. Važni su postupno povećavanje opterećenja i dugoročna redovitost.

Tjelesna masa

Kod osoba s povećanom tjelesnom masom njezino smanjenje može smanjiti bol i poboljšati funkciju, osobito kod artroze koljena i kuka. Već umjereno smanjenje tjelesne mase može biti korisno, a veći gubitak suvišne mase u pravilu donosi veći učinak.

Ako želite praktičan primjer postupnog smanjenja tjelesne mase, možete pročitati i moje osobno iskustvo mršavljenja uz kalorijski deficit.

Koji se lijekovi koriste kod artroze?

Lijekovi se koriste prvenstveno za kontrolu boli i trebaju biti dodatak kretanju i drugim nefarmakološkim mjerama, a ne njihova zamjena.

Kod artroze koljena važno mjesto imaju lokalni nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) u obliku gelova ili krema. Mogu se koristiti i kod drugih zglobova. Ako lokalni lijekovi nisu dovoljni ili nisu prikladni, liječnik može, ovisno o zdravstvenom stanju pojedinca, razmotriti NSAID u obliku tableta.

Kod uzimanja protuupalnih lijekova na usta treba uzeti u obzir rizike za želudac, bubrege, srce i krvne žile te moguće interakcije s drugim lijekovima. Zato nisu prikladni za svakoga.

Paracetamol se danas kod artroze ne preporučuje rutinski kao dugoročno rješenje, a dugotrajna uporaba opioida također se u pravilu ne preporučuje. Liječenje boli zato je smisleno prilagoditi pojedincu.

Pomažu li injekcije u zglob?

Ako druge mjere nisu dovoljne ili nisu prikladne, liječnik kod nekih bolesnika može razmotriti injekciju kortikosteroida u zglob. Takva injekcija može privremeno smanjiti bol, ali njezin učinak u pravilu nije dugotrajan.

Injekcije hijaluronske kiseline koriste se u nekim sredinama, ali ih aktualne NICE smjernice ne preporučuju za rutinsko liječenje artroze zbog nepouzdanih dokaza o koristi.

Fizioterapija i pomagala

Fizioterapeut može pomoći pri odabiru odgovarajućih vježbi te poboljšanju snage, pokretljivosti i načina opterećivanja zgloba. Kod artroze kuka ili koljena manualna terapija može se koristiti kao dodatak terapijskoj tjelovježbi, ali ne kao njezina zamjena.

Kod teškoća s hodanjem nekima mogu pomoći i pomagala, primjerice štap. Ortoze, ulošci i druga pomagala nisu potrebni svakom bolesniku i treba ih birati prema konkretnom funkcionalnom problemu.

Kada dolazi u obzir operacija?

O zamjeni zgloba ili drugom kirurškom liječenju razmišlja se prvenstveno kada bol, ukočenost i gubitak funkcije znatno smanjuju kvalitetu života, a nekirurško liječenje ne pomaže dovoljno ili nije prikladno.

Najčešće se umjetnim zglobom zamjenjuju kuk i koljeno. Odluka o operaciji temelji se prije svega na simptomima i utjecaju artroze na svakodnevni život, a ne samo na izgledu rendgenske snimke.

Artroza je dugotrajna bolest zgloba, ali to ne znači da se stanje kod svake osobe mora neprestano pogoršavati. Simptomi se tijekom vremena mogu mijenjati, a kod nekih se bol i funkcija zgloba uz odgovarajući pristup mogu znatno poboljšati.

Napreduje li artroza uvijek?

Ne nužno. Strukturne promjene u zglobu mogu se tijekom godina razvijati vrlo sporo, dok simptomi često ne prate izravno ono što se vidi na rendgenskoj snimci. Netko može godinama imati slične promjene i relativno stabilne tegobe, dok se kod drugoga stanje mijenja brže.

Cilj liječenja zato nije samo „zaustaviti trošenje“, nego prije svega smanjiti bol te očuvati mišićnu snagu, pokretljivost i sposobnost normalne uporabe zgloba.

Može li se istrošena zglobna hrskavica obnoviti?

Zglobna hrskavica ima ograničenu sposobnost obnavljanja. Kod već razvijene artroze trenutačno ne postoji rutinsko liječenje, lijek ili dodatak prehrani za koji je dokazano da može ponovno izgraditi izgubljenu hrskavicu i time ukloniti bolest.

To ipak ne znači da se stanje osobe ne može poboljšati. Bol, ukočenost i funkcija zgloba mogu se poboljšati čak i ako se zglob na rendgenskoj snimci ne vrati u prvobitno stanje.

Što je s glukozaminom, kolagenom i drugim dodacima za hrskavicu?

Za različite dodatke prehrani često se koristi izraz „obnova hrskavice“, ali prema takvim obećanjima treba biti oprezan. Dokazi o utjecaju pojedinih dodataka na simptome razlikuju se, a nema pouzdanih dokaza da se njima može obnoviti već izgubljena zglobna hrskavica.

Zato dodatke prehrani nije smisleno smatrati zamjenom za mjere s bolje dokazanom koristi, kao što su prilagođena tjelovježba, jačanje mišića, regulacija tjelesne mase i odgovarajuće liječenje boli.

Na što kod artroze zapravo možemo utjecati?

Na dob, genetiku ili već nastale strukturne promjene ne možemo izravno utjecati. Možemo, međutim, utjecati na mišićnu snagu, pokretljivost, tjelesnu masu, način opterećivanja zgloba, tjelesnu kondiciju i kontrolu boli.

Upravo zato je kod artroze često korisnije pitanje „Kako mogu bolje koristiti zglob i smanjiti tegobe?“ nego traženje načina da se rendgenska slika zgloba vrati u prvobitno stanje.

Kod artroze Smrekovit ne koristimo s ciljem „obnove hrskavice“ niti promjene rendgenske slike zgloba. U našem praktičnom pristupu usredotočujemo se ponajprije na zglob koji trenutačno uzrokuje tegobe – primjerice bol, ukočenost, oticanje ili smanjenu pokretljivost.

Najprije provjerite dolazi li bol doista iz zgloba

To je jedno od najvažnijih pitanja u našem savjetovanju. Ako netko kaže da ga boli koljeno, najprije pokušavamo razjasniti dolazi li bol iz samog zgloba ili više iz mišića, tetiva, ligamenata odnosno drugih struktura iznad ili ispod njega.

Ako je artroza potvrđena odnosno ako je obrazac tegoba tipičan za zglob, način uporabe razlikuje se od onoga kod akutne ozljede mišića, tetive ili ligamenta.

Kada korisnici obično primijete prvu razliku?

Prema našem praktičnom iskustvu, korisnici uz dosljednu uporabu često primijete prvu razliku nakon otprilike jednog tjedna. Najčešće opisuju manju bol, smanjenu oteklinu ili bolju pokretljivost zgloba.

To nije zajamčeni rok niti očekivani rezultat kod svakog korisnika. Odgovor ovisi o zahvaćenom zglobu, stupnju tegoba, pratećoj upali, dobi i načinu uporabe.

Što ako istodobno boli više zglobova?

Ako je zahvaćeno više zglobova, jedna je praktična mogućnost koristiti Kontakt oblogu na zglobu koji stvara najviše tegoba, dok se drugi zglobovi redovito mažu. Kada se stanje najproblematičnijeg zgloba smiri, obloga se može premjestiti na drugi zglob.

Kod koljena je zbog veličine i dostupnosti zgloba takav način uporabe obično posebno jednostavan. I u našem dugogodišnjem savjetovanju koljeno je zglob zbog kojeg korisnici najčešće traže pomoć.

Što je s dugotrajnom uporabom?

Budući da je artroza kronično stanje, lokalnu uporabu nije smisleno predstavljati kao jednokratnu „kuru” koja uklanja samu bolest. Neki korisnici Smrekovit koriste redovito, dok ga drugi koriste ponajprije u razdobljima kada su tegobe izraženije.

Detaljniji način nanošenja, uporabu Kontakt obloge na pojedinim zglobovima i praktične smjernice prikupili smo u zasebnim uputama.

Pogledajte praktične upute za uporabu kod artroze →

Kod artroze se zglob povremeno može jače nadražiti i oteći. Oteklina može biti posljedica povećane količine tekućine u zglobu odnosno upalnih promjena u zglobnoj ovojnici, ali svaka oteklina oko koljena ne znači nužno samo artrozu.

Što znači oteklina kod artroze?

Kod simptomatske artroze razdoblja jače boli, osjetljivosti i otekline mogu se izmjenjivati s mirnijim razdobljima. Sama oteklina zato ne mora značiti da se zglob odjednom znatno više „istrošio“, nego može odražavati trenutačna zbivanja u zglobu.

Ako je oteklina glavni simptom, vrlo izražena ili se pojavljuje i izvan područja zgloba, pročitajte i naš detaljniji vodič o oteklini i mogućim uzrocima oticanja.

Što je Bakerova cista?

Bakerova cista odnosno poplitealna cista izbočenje je ispunjeno zglobnom tekućinom na stražnjoj strani koljena. Kod odraslih se često pojavljuje uz druga zbivanja u zglobu koljena, među ostalim kod artroze, ozljeda koljena, reumatoidnog artritisa ili gihta.

Cista može biti mala i gotovo neprimjetna, ali može uzrokovati i osjećaj pritiska ili napetosti iza koljena, bol i otežano savijanje koljena.

Kakva je povezanost između Bakerove ciste i artroze?

Ako zglob koljena proizvodi više zglobne tekućine, dio te tekućine može se izbočiti prema stražnjoj strani koljena i oblikovati Bakerovu cistu. Zato je kod odraslih često važnije razumjeti i liječiti zbivanja u samom zglobu koljena nego cistu promatrati kao potpuno odvojen problem.

I u našem praktičnom savjetovanju Bakerovu cistu promatramo prvenstveno u povezanosti sa stanjem zgloba koljena. Prema opažanjima korisnika, smirivanjem tegoba u zglobu može se smanjiti i osjećaj napetosti odnosno veličina ciste, ali tijek nije isti kod svih.

Kada je potreban pregled?

Novonastalu kvržicu odnosno oteklinu iza koljena preporučljivo je medicinski procijeniti, osobito ako dijagnoza Bakerove ciste još nije potvrđena.

Ako se bol ili oteklina u listu naglo znatno pojačaju ili se pojave toplina, crvenilo ili promjena boje kože, potrebna je brza medicinska procjena. Puknuta Bakerova cista može uzrokovati simptome slične dubokoj venskoj trombozi, pa te znakove nije primjereno tumačiti samo kao uobičajenu posljedicu artroze.

Kod već poznate artroze bol, ukočenost i oticanje mogu se povremeno pojačati, ali nije primjereno svaku novu tegobu automatski pripisati trošenju zgloba. Promjena uobičajenog obrasca simptoma može biti razlog za pregled.

Kada je pregled preporučljiv?

Liječnička procjena posebno je preporučljiva ako bol ili oteklina traju, ponavljaju se ili počnu znatno ograničavati hodanje, spavanje, rad odnosno druge svakodnevne aktivnosti.

Dodatni razlozi za pregled su:

• brzo pogoršanje tegoba ili zamjetna promjena oblika zgloba,
• dugotrajna jutarnja ukočenost, osobito ako traje znatno dulje od približno 30 minuta,
• novi simptom nakon ozljede,
• bol koja se po karakteru razlikuje od dosadašnjih tegoba povezanih s artrozom.

Vruć i izrazito otečen zglob

Naglo vrlo bolan, vruć i otečen zglob nije tipičan samo za uobičajeno pogoršanje artroze. Slično se mogu očitovati giht, druga upala zgloba ili infekcija.

Ako je zglob vruć i otečen, osobito ako su prisutni i povišena temperatura, zimica ili opće loše osjećanje, potrebna je brza liječnička procjena.

Kada je potrebna hitna pomoć?

Nakon ozljede hitna procjena posebno je potrebna kod vrlo jake boli, nemogućnosti opterećivanja zgloba, očite deformacije odnosno iščašenja ili gubitka osjeta u području ozljede.

Kod takvih znakova nije primjereno nastaviti samo sa samopomoći ili lokalnim pristupima dok se ne razjasni uzrok tegoba.

Artroza se može opisivati i prema izraženosti strukturnih promjena vidljivih na rendgenskoj snimci. Pri tome se ponajprije procjenjuju suženje zglobnog prostora, koštane izrasline odnosno osteofiti te promjene kosti oko zgloba.

Kako se procjenjuje stupanj artroze?

Jedna od najčešće korištenih klasifikacija jest Kellgren-Lawrenceova ljestvica od 0 do 4, pri čemu 0 označava odsutnost karakterističnih radioloških znakova artroze, dok viši stupnjevi označavaju sve izraženije strukturne promjene.

Ilustracije u nastavku pojednostavljeno prikazuju razvoj promjena u zglobu koljena. Ne predstavljaju preciznu dijagnostičku Kellgren-Lawrenceovu klasifikaciju pojedinačne rendgenske snimke.

Znači li viši stupanj artroze i više boli?

Ne nužno. Stupnjevi prvenstveno opisuju strukturne promjene u zglobu. Jačina boli, ukočenost i ograničenje pokreta ne prate ih uvijek izravno.

Netko može imati izražene promjene na rendgenskoj snimci i razmjerno malo tegoba, dok druga osoba može imati značajnu bol uz manje izražene radiološke promjene. Zato se liječenje ne određuje samo prema stupnju artroze, nego ponajprije prema simptomima, funkciji zgloba i utjecaju tegoba na svakodnevni život.

Animirani prikaz promjena kod artroze koljena

Animirani prikaz u nastavku dodatno prikazuje kako se kod artroze koljena tijekom vremena mogu mijenjati hrskavica, zglobni prostor i kost. Video je na engleskom jeziku.