Sakupljanje smrekove smole – kada i kako je dobivamo

• Kod našeg načina sakupljanja nije presudno samo godišnje doba, nego prije svega to da je smola već izlučena na stablu i prikladna za sakupljanje.
• Smrekovit u pravilu sakuplja stariju, djelomično ili jako stvrdnutu smolu, pa nije potrebno čekati trenutak svježeg izlučivanja.
• Ne zarezujemo stabla niti ih namjerno oštećujemo kako bismo potaknuli novo izlučivanje smole.
• Pojedini komadi smole mogu se znatno razlikovati po boji, tvrdoći, mirisu i čistoći jer su nastali na različitim oštećenjima i u različitim razdobljima.
• Sakupljanje se u praksi odvija u dogovoru s vlasnicima odnosno upraviteljima područja.

Kod načina sakupljanja koji primjenjujemo u Smrekovitu, smrekova smola nije vezana uz samo jednu kratku sezonu. Ne sakupljamo samo svježu smolu neposredno nakon što ju je stablo izlučilo, nego ponajprije već izlučenu smolu koja je ostala na mjestu ranijeg oštećenja i s vremenom se stvrdnula.

Zbog toga je za sakupljanje važnije stanje smole nego određeni datum u kalendaru. Na stablu možemo pronaći vrlo mekanu i ljepljivu smolu, djelomično stvrdnutu smolu te znatno stariju i tvrdu smolu. Kod našeg načina sakupljanja tražimo ponajprije već izlučenu smolu koju je moguće uzeti bez stvaranja nove ozljede stabla radi dobivanja smole.

To je važna razlika u odnosu na načine dobivanja pri kojima se stablo namjerno zarezuje ili na drugi način oštećuje kako bi se potaknulo novo izlučivanje smole. U Smrekovitu stabla ne oštećujemo radi poticanja izlučivanja smole.

Smola je dio obrambenog sustava smreke. Kada dođe do oštećenja kore ili dubljih tkiva, iz postojećih smolnih kanala može brzo isteći smolna tvar i prekriti oštećeno mjesto.

Pritom ima više uloga istodobno. Zbog svoje viskoznosti i kasnijeg stvrdnjavanja stvara fizičku barijeru koja smanjuje gubitak vode i izravan kontakt oštećenog tkiva s okolišem. Istodobno sadrži različite terpene i druge smolne spojeve koji sudjeluju u obrani stabla od kukaca i mikroorganizama.

Odgovor stabla može se nastaviti i nakon početnog oštećenja. Smreka može razviti dodatne traumatske smolne kanale i na istom mjestu izlučivati novu smolu, a tijekom zatvaranja oštećenja mogu nastajati i kemijski drukčije smolne mase. Zato veća stara naslaga smole na deblu ne mora biti rezultat samo jednog početnog izlučivanja.

U Smrekovitu ponajprije sakupljamo smrekovu smolu koju je stablo već izlučilo i koja je ostala na mjestima ranijih oštećenja. U pravilu je riječ o starijoj, djelomično ili jako stvrdnutoj smoli, a ne samo o svježem i još tekućem izlučku.

Takva smola nije jednolična sirovina. Pojedina nalazišta mogu se znatno razlikovati: smola može biti svjetlija ili tamnija, mekša ili tvrđa, više ili manje aromatična te sadržavati različite količine čestica kore i drugih prirodnih primjesa.

Sama starost zato nije jednostavno mjerilo kvalitete. Starenjem se mijenjaju sastav i fizikalna svojstva smole, a na istom oštećenom mjestu tijekom vremena mogu nastati i različite smolne faze. Iz toga se ne može jednostavno zaključiti da je starija smola uvijek „bolja“ ili „jača“ od svježe smole.

U Smrekovitu tražimo smolu koju je smreka već izlučila na mjestu ranijeg oštećenja. Stabla ne zarezujemo niti stvaramo nova oštećenja kako bismo potaknuli dodatno izlučivanje smole.

Na stablu najprije pronalazimo prikladne nakupine već izlučene smole. Sakupljamo ponajprije stariju i dovoljno stvrdnutu smolu, pritom pazeći da ne zadiremo u zdravo tkivo stabla.

U Smrekovitu tražimo smolu koju je smreka već izlučila na mjestu ranijeg oštećenja. Stabla ne zarezujemo niti stvaramo nova oštećenja kako bismo potaknuli dodatno izlučivanje smole.

Na stablu najprije pronalazimo prikladne nakupine već izlučene smole. Sakupljamo ponajprije stariju i dovoljno stvrdnutu smolu, pritom pazeći da ne zadiremo u zdravo tkivo stabla.

Kod načina koji primjenjujemo u Smrekovitu cilj je ukloniti samo već izlučenu smolu s postojećeg oštećenog mjesta. Stablo ne zarezujemo, oštećenje ponovno ne otvaramo niti zadiremo u zdravu koru ili drvo kako bismo potaknuli novo izlučivanje smole.

Pri sakupljanju je važna granica između nakupine smole i podloge. Ako se smola ne može odvojiti bez zadiranja u čvrsto tkivo ili ako se pokaže svježa odnosno vlažna površina, sakupljanje se na tom mjestu prekida. Cilj zato nije oštećeno mjesto „očistiti do drveta“, nego ukloniti samo onaj dio smole koji se može odvojiti bez daljnjeg zadiranja u stablo.

To je ujedno bitna razlika u odnosu na aktivno smolarenje, kod kojega se oštećenje namjerno stvara ili obnavlja kako bi se potaknulo novo izlučivanje smole.

Svježe izlučena smrekova smola u pravilu je mekša, ljepljivija i izraženije aromatična. Sadrži veći udio hlapljivih spojeva koji znatno utječu na njezin miris i fizikalna svojstva.

S vremenom dio tih hlapljivih spojeva nestaje, a smola se stvrdnjava i kemijski mijenja. Starija smola zato je često tvrđa i manje izraženo aromatična, a njezin se izgled može promijeniti od svijetlih i žućkastih tonova do tamnijih ili sivkastih površina.

Starenje ipak nije samo jednostavan proces „sušenja“. Na istom oštećenom mjestu stablo tijekom vremena može izlučivati dodatnu smolu, a pri zatvaranju oštećenja mogu nastajati i smolne mase drukčijeg sastava. Starija smola zato može biti heterogena mješavina različitih smolnih faza, a ne samo svježa smola iz koje su isparile hlapljive tvari.

Iz postojećih istraživanja zato se ne može pošteno zaključiti da je starija smola sama po sebi uvijek bolja ili lošija od svježe. Može se reći da se starenjem mijenjaju i njezina fizikalna svojstva i kemijski sastav.

Smrekova smola koju nalazimo na stablu nije jednoličan materijal uvijek istog izgleda i svojstava. Čak se i na istom oštećenom mjestu mogu zajedno nalaziti dijelovi smole različite starosti i različitog podrijetla.

S vremenom smola gubi dio hlapljivih spojeva, stvrdnjava se i kemijski mijenja. Stablo na istom mjestu može kasnije izlučiti i novu smolu, a tijekom zatvaranja oštećenja mogu nastati i smolne mase drukčijeg sastava. Zato se u istoj nakupini mogu nalaziti mekši, tvrđi, svjetliji i tamniji dijelovi.

Na izgled utječu i prirodne primjese. U starijim nakupinama mogu se nalaziti komadići kore i drugi materijali iz okoliša, pa se sakupljena smola razlikuje i po čistoći, teksturi i mirisu. Takve su razlike kod prirodne smole uobičajene i često ih je moguće uočiti već golim okom.

Nakon sakupljanja smola je i dalje prirodna i neujednačena sirovina. Razlikuje se po izgledu, čistoći, tvrdoći i količini prirodnih primjesa, pa je sljedeći korak osnovna procjena i razvrstavanje sakupljene smole.

Pritom se ponajprije uzimaju u obzir svojstva pojedinih komada te prisutnost većih dijelova kore, drva i drugih primjesa iz okoliša. Smola se zatim odgovarajuće pohranjuje i priprema za daljnju obradu.

Sakupljena smola zato se ne koristi neposredno, nego najprije prolazi kroz više koraka pripreme i obrade. Širi put od smole do gotovog proizvoda prikazan je u dokumentarnom videu u nastavku.

Ne. Činjenica da je pristup šumama u Sloveniji uglavnom slobodan ne znači da se smola sa stabala može sakupljati bilo gdje i bez dogovora. Svaka šuma ima vlasnika, a na sakupljanje smole primjenjuju se i pravila gospodarenja šumama.

U Smrekovitu zato sakupljanje organiziramo u dogovoru s vlasnicima odnosno upraviteljima šuma i na unaprijed dogovorenim područjima. Kada je to potrebno, uključuju se i nadležne šumarske službe te se uređuju postupci koje zahtijeva važeće zakonodavstvo.

Takav je pristup važan i zato što želimo imati jasan izvor smole i dugoročno uređen način sakupljanja, a ne smolu tražiti i uzimati nasumično u tuđim šumama.