Žvakanje smole
Smolu smreke ljudi su od davnina koristili i za žvakanje. Riječ je o jednom od najstarijih oblika prirodne „žvakaće gume“.



U narodnoj tradiciji bila je poznata i pod nazivima poput „pilpuh“, a njezina je upotreba u mnogočemu bila podrazumijevana – nešto što se „jednostavno koristi“, bez posebnih objašnjenja.
Smola smreke koristi se već dugo, a danas je njezina primjena i standardizirana. Uvrštena je u austrijsku farmakopeju, gdje su definirani zahtjevi u vezi s njezinom kvalitetom i sastavom.
U praksi većina ljudi dobro podnosi smolu smreke, no – kao i kod mnogih prirodnih tvari – kod određenog dijela može izazvati alergijsku reakciju.
Prema iskustvu i dostupnim podacima, alergija se javlja kod približno 3–4 % ljudi.
Najčešće se radi o:
Zato je preporučljivo da se pri prvoj uporabi napravi jednostavan četverodnevni test na manjem dijelu kože.
Smola smreke je po svojoj prirodi kompleksna tvar s više desetaka različitih spojeva, među kojima ima i onih koji kod osjetljivih pojedinaca mogu izazvati reakciju. To nije posebnost smole smreke – slično vrijedi i za druge prirodne smole i biljne ekstrakte.
U slučaju osjetljivosti na smolu smreke može se koristiti i smola bosvelije, koja je u pravilu manje alergena.
Unatoč tome, većina korisnika smolu smreke koristi bez poteškoća, a njezina primjena ima dugu tradiciju kako u narodnoj praksi, tako i u suvremenijim oblicima pripravaka.

Smola smreke nije samo teorija. U nastavku su kratki videozapisi koji prikazuju njezinu tradicionalnu upotrebu, prikupljanje i osnovno objašnjenje zašto je kroz povijest bila tako cijenjena.
Smolu za proizvode Smrekovit prikupljamo s oštećenih stabala, bez dodatnog oštećivanja. Ovaj video prikazuje kako prikupljanje izgleda u praksi.
Poglej videoSmolu smreke ljudi su od davnina koristili i za žvakanje. Riječ je o jednom od najstarijih oblika prirodne „žvakaće gume“.
Kada u šumi vidiš kap smole, vidiš prirodni zaštitni odgovor stabla. Upravo zbog toga smola je tradicionalno bila cijenjena i kod rana.
Smola pomaže stablu zatvoriti oštećenje i zaštititi ga od vanjskih utjecaja. Ovaj video ukratko pokazuje zašto je tako važan dio njegove obrane.
Na Instagramu redovito objavljujemo kratke videozapise o smoli smreke, njezinoj upotrebi, prikupljanju i Smrekovit proizvodima.
Prati @smrekovit
Već oko 5000. g. pr. Kr. narodi na području današnje Finske žvakali su smolu smreke. Godine 2007. finski arheolozi otkrili su tragove žvakanja, što pokazuje da se smola koristila kao prirodna žvakaća guma i pomoć kod problema s usnom šupljinom i probavom.
U razdoblju između 460. i 370. g. pr. Kr. Hipokrat – otac zapadne medicine – opisivao je metode uporabe smole smreke koje su liječnici uspješno primjenjivali sve do srednjeg vijeka. Rimski pisac i govornik Plinije Mlađi (61.–113. g. pr. Kr.) izvještavao je da seljanke starog Rima nisu nosile jantarne ogrlice samo kao ukras, nego i kao lijek za povećane limfne čvorove i bolno grlo – a jantar je zapravo fosilizirana smola.
Perzijski liječnik Ibn Sina (Avicenna), jedan od najutjecajnijih mislilaca Zlatnog doba islama, pripisao je smoli ljekovita svojstva u svojim djelima s početka 1. tisućljeća, osobito u svom Kanonu medicine. Postoje i zanimljivi primjeri iz 16. stoljeća: pruski vojvoda Albert od Brandena poslao je Martinu Lutheru lijek napravljen od očvrsnute smole smreke za liječenje bubrežnih kamenaca.
U 19. stoljeću američki kemičar Henry R. Gray iz smole crvene smreke razvio je “Grayev sirup”, koji je bio popularan lijek protiv kašlja, prehlade, upale grla i bronhitisa. Otprilike u isto vrijeme (1848. godine) John B. Curtis, nadahnut uporabom smole kod američkih Indijanaca, stvorio je prvu komercijalnu žvakaću gumu od smole smreke.
Izvori i literatura koji su korišteni mogu se pronaći na ovoj stranici→
Smola smreke ima dugu tradiciju uporabe u praksi narodnog liječenja. U Finskoj su od nje i maslaca pripremali tradicionalnu mast koju su koristili za njegu rana. Američki Indijanci koristili su smolu za zacjeljivanje rana, kod mastitisa kod životinja te kod problema s grlom i probavom. Upravo iz tog znanja crpio je i Amerikanac Curtis kada je stvorio prvi žvakaći gumi.
U slovenskom prostoru uporaba smole smreke bila je vrlo raširena. Poljoprivrednici su od nje pripremali različite masti i pripravke, ponajprije za uporabu kod mastitisa kod krava, rana te upala kod ljudi i životinja. U Gorenjskoj su tu mast nazivali smrdljivc zbog njezina karakterističnog mirisa. Do 1971. godine proizvodila ju je obitelj Sodja iz Nemškog Rovta u Bohinju. Djeca su proizvod prodavala po okolnim selima i zarađenim novcem kupovala cipele.
U nekim regijama čistu smolu crnogorice, ponajviše smreke, ariša i jele, nazivali su pilpuh. Skupljali su svježe kapljice smole i koristili ih kod različitih tegoba, kao što su čirevi, bolovi i rane. Poznata je bila i travarka Prežla iz Lesc na Gorenjskoj, koja je crnu smolu smreke nanosila na različite dijelove tijela za ublažavanje tegoba, osobito kod bolova u kralježnici.
Slovenski travar pater Simon Ašič opisivao je smolu smreke kao prirodnu pomoć kod problema s kožom, osipa, rana te kod opterećenja mišića, a spominjao ju je i u vezi s općom otpornošću organizma.
I u suvremenoj narodnoj uporabi tradicija se zadržala. Smola smreke koristi se kod različitih tegoba, kao što su ogrebotine, opekline, čirevi, reuma, artritis, prehlade, kašalj, upale grla, probavne tegobe, glavobolje te rane.
Izvori i literatura koji su korišteni mogu se pronaći na ovoj stranici→
Znanstvenici su utvrdili da mast od smole smreke, izrađena prema tradicionalnom finskom receptu, inhibira rast svih testiranih Gram-pozitivnih bakterija.
Finski znanstvenici ispitali su i protugljivično djelovanje tradicionalne masti od smole smreke.
Tolikom se udjelu pacijenata dekubitusi (preležanine) zacijelili uz primjenu masti od smole smreke u istraživanju provedenom u 11 ustanova.
Smola smreke spada među rijetke prirodne tvari koje su se očuvale kroz stoljeća – ne samo u narodnoj tradiciji, već i u suvremenim znanstvenim istraživanjima. Ono što su nekada naši preci poznavali iz iskustva, danas potvrđuju brojne studije iz različitih dijelova svijeta.
U Finskoj i danas pripremaju smrekovu mast prema tradicionalnom postupku od smole i maslaca, koju koriste za njegu rana i kože. Upravo su ti učinci potaknuli znanstvenike na detaljnija istraživanja. Rezultati su zanimljivi – u kliničkim studijama mast se pokazala učinkovitom kod dekubitusa, bakterija i gljivičnih infekcija.
Istraživanja su pokazala da smrekova mast djeluje bakteriostatski protiv Gram-pozitivnih bakterija, kao što je Staphylococcus aureus, te i protiv otpornijih sojeva kao što su MRSA i VRE. Osim toga, potvrđena su i antifungalna svojstva smole smreke protiv dermatofita – gljivica koje često uzrokuju infekcije kože.
U istraživanju iz 2007. godine, provedenom u 11 bolnica, utvrđeno je da se 92 % rana liječenih smrekovom masti uspješno zacijelilo. To je gotovo dvostruko bolji rezultat u usporedbi s primjenom medicinski priznatog hidrogela.
Uporaba smole smreke nije ograničena samo na suvremena istraživanja. U narodnoj medicini već se dugo koristi za različite tegobe – od ogrebotina i opeklina do artritisa, prehlade, probavnih tegoba, upala te također rana i tumora. To se znanje prenosi s generacije na generaciju i danas povezuje tradiciju, iskustva i znanstveno potvrđene spoznaje.
Izvori i literatura koji su korišteni mogu se pronaći na ovoj stranici→
Smola smreke je prirodna zaštitna tvar koju smreka izlučuje kada dođe do oštećenja. Njezina je uloga zatvoriti ranu i zaštititi stablo od vanjskih utjecaja.
Smola nastaje kao odgovor stabla na mehaničko oštećenje. Izlučuje se iz smolnih kanala i na zraku stvara zaštitni sloj koji sprječava prodor mikroorganizama.
Da, žvakanje smole smreke u prošlosti je bilo vrlo rašireno, osobito tijekom rada u šumi. Smatrala se jednim od najstarijih oblika prirodne „žvakaće gume“.
Smolu su koristili izravno s drveta – za žvakanje, nanošenje na kožu i pripremu domaćih masti. Upotreba se temeljila ponajviše na iskustvima koja su se prenosila s generacije na generaciju.
Da. Finska istraživanja pokazala su da smola snažno inhibira rast dermatofita – gljivica koje uzrokuju većinu gljivičnih infekcija kože kod ljudi.
Tradicionalno se smola nanosila izravno na oštećeno mjesto kao zaštitni sloj.
Danas se najčešće koristi u obliku masti koje omogućuju jednostavniju primjenu.
V kliničnih opazovanjih so pripravki na osnovi smrekove smole pokazali dobre rezultate,
kar potrjuje tudi njihovo dolgoletno uporabo v praksi.
Znanstvena istraživanja potvrdila su da je upravo tradicionalno pripremljena mast – bez dodataka – ta koja ima najveći učinak. Ključ je u prirodnosti i načinu pripreme koji čuva aktivne spojeve u smoli.
Većina ljudi dobro podnosi smolu smreke, no kod manjeg dijela može doći do alergijske reakcije, najčešće na mjestu primjene. Pri prvoj uporabi preporučuje se testiranje na manjem dijelu kože.
Da, smola smreke koristi se već stoljećima. Njezina je upotreba bila raširena u različitim kulturama, ponajviše zbog dostupnosti i svestranosti.
Izvori i literatura korišteni mogu se pronaći na stranici s literaturom i izvorima →