Slovenske novine Gorenjski glas 17. svibnja 1991. u rubrici Za dom in družino („Za dom i obitelj“) objavile su pismo čitatelja g. Kavčiča pod naslovom „Trebam li vjerovati?“. U njemu je opisao svoja osobna iskustva sa smrekovom masti koju je u to vrijeme izrađivao Ivo Konc iz Nakla.
Reakcije čitatelja potaknule su novinarku Danicu Dolenc da posjeti Ivu Konca. Njezin članak „Nije čudo, nego samo prirodna mast“ objavljen je 28. lipnja 1991. U nastavku donosimo oba povijesna zapisa kronološkim redoslijedom.
Napomena o povijesnim izvorima: Tekstovi iz 1991. sadržavaju tadašnja osobna svjedočanstva, objašnjenja o smoli, zdravstvene tvrdnje i opis masti kakva se tada izrađivala. Objavljujemo ih kao arhivske dokumente, a ne kao današnje upute za uporabu, dokaz učinkovitosti ili opis sastava sadašnjih proizvoda Smrekovit. U prijepisu su uklonjena rastavljanja riječi na krajevima novinskih redaka, bez promjene smisla izjava.
Pismo čitatelja: „Učinkovita smrekova mast“ (17. svibnja 1991.)

Objavljeno u Gorenjskom glasu 17. svibnja 1991., str. 25. Izvornik je dostupan i u PDF-u.
Gorenjski glas, petak, 17. svibnja 1991., str. 25, rubrika „Za dom i obitelj“.
Pogledajte izvornu novinsku stranicu (PDF)
Neki je dan u naše uredništvo požurio naš čitatelj g. Kavčič, pun pohvala za smrekovu mast profesora Konca iz Nakla. Želio je da i drugi stanovnici Gorenjske upoznaju mast koja mu je, prema vlastitu iskustvu, pomogla kod raznih tegoba. Bilo nam je drago zbog njegova posjeta pa u cijelosti objavljujemo njegov zapis o tome kako je koristio mast i kakav je učinak primijetio. Ako netko od vas, dragi čitatelji, ima slična iskustva, neka nam ih javi. U vremenima kada ćemo se možda morati sve više sami snalaziti u pitanjima zdravlja, dobro je međusobno si pomagati provjerenim savjetima.
Ovako piše g. Kavčič:
Trebam li vjerovati?
U posljednje vrijeme kao gljive poslije kiše niču ponude raznih masti kojima proizvođači pripisuju čudesnu moć izlječenja brojnih tegoba i bolesti. Među njima ima i onih koje nisu pomogle, ali nisu ni štetile.
Prije nešto više od godinu dana saznao sam da profesor Ivo Konc u Naklu pokraj Kranja izrađuje mast koja sadržava smrekovu smolu uz dodatak nekih biljaka. Logično sam zaključio: ako smola premazivanjem obnovi oštećenu koru smreke, mora u sebi imati neku tvar, a prije svega energiju! Tu sunčevu energiju („bioenergiju“) pohranjuje u sebi i koristi je za obnovu tkiva (stanica), a time i kore drveta.
Dakle, ako smola pomaže drvetu kao živom dijelu prirode, zašto ne bi pomogla u obnovi čovjekovih stanica?
U nekoliko sam se slučajeva u to osobno uvjerio. Nakon uklanjanja uraslog nokta na palcu noge nanio sam smolu i povio ga gazom. Palac je lijepo zacijelio. Nakon operacije ateroma na glavi mazao sam ranu mašću. I ona je lijepo zacijelila.
Na prilično dubok rez na palcu ruke stavio sam mast i čvršće ga povio kako ne bi krvario. Nakon pola sata više nisam osjećao bol. Nakon tjedan dana, uz više mazanja, rana je zacijelila.
Opekline na prstima ruke prestale su boljeti pola sata nakon nanošenja. Nisu se pojavili mjehuri, a nakon nekoliko dana ozljedi nije bilo ni traga.
Da nisam sam doživio oporavak, ne bih vjerovao. Uvjerio sam se i u učinak masti pri upali grla i porebrice. Grlo mi je bilo jako crveno i upaljeno, a preko leđa imao sam osjećaj kao da sam omotan mokrom krpom. Aspirin, čajevi i med nisu pomogli kako sam se nadao. Nos mi je neprestano curio.
Nakon trećeg nanošenja masti preko lopatica i nekoliko mazanja vrata u području grla te unutar nosnica upala se smirila. Grlo je ponovno dobilo normalnu boju, a bolovi u leđima su nestali.
To su moja osobna iskustva. Prilažem i navode o učinku masti koje iznosi proizvođač.
Kod ozbiljnijih bolesti treba biti oprezan i savjetovati se s liječnikom koji će na temelju pregleda i nalaza propisati odgovarajuće liječenje. No kod manjih tegoba katkad se mogu uštedjeti putovanja i troškovi jer, prema mojem iskustvu, mast učinkovito djeluje. Spomenut ću i da sam se u ožujku prehladio radeći u vrtu te osjetio blagu bol u leđima u području bubrega. Nakon nekoliko nanošenja masti na to područje bol i neugoda potpuno su nestali.
Nije zlato sve što sja, ali u ovom slučaju vrijedi pokušati. Otkad koristim ovu mast, i sam vjerujem u njezinu učinkovitost.
Intervju s Ivom Koncem: „Nije čudotvorna, već samo prirodna mast“ (28. lipnja 1991.)

Intervju s Ivom Koncem u Gorenjskom glasu, 28. lipnja 1991., str. 14; autorica D. Dolenc.
Gorenjski glas, petak, 28. lipnja 1991., str. 14. Autorica: D. Dolenc.
Pogledajte izvornu novinsku stranicu (PDF)
Naša rubrika „Za dom i obitelj“ rijetko dobiva toliko pisama čitatelja kao nakon što je g. Kavčič upozorio na mast profesora Konca iz Podrebra pokraj Nakla. Čitatelji su pisali kod kojih im je tegoba mast, prema njihovu iskustvu, pomogla i zamolili nas da napišemo više o profesoru Koncu i njegovoj „čudesnoj masti“. Posjetili smo ga misleći da je kuhanje takvih masti stara obiteljska tradicija. Nije bilo tako. Obitelj Konc u Naklu tradicionalno je bila poznata po izvrsnim mesnim proizvodima, a Ivo je prvi u obitelji počeo izrađivati mast. Sve je krenulo slučajno, ili bolje rečeno, iz potrebe. Pročitajte:
„Imao sam teških problema s kralježnicom. Bilo mi je toliko loše da više nisam mogao ni sjesti za stol. Liječnici su mi govorili da ću završiti u invalidskim kolicima ako ne odem na operaciju. Bilo je to prije dvadeset godina. Odlučio sam najprije potražiti drukčiji način liječenja i otišao staroj Prežlji u Lesce da me obradi svojom tradicionalnom metodom. Ondje sam prvi put vidio što je smola i kakav učinak može imati. Pomogla mi je, a i Prežlja je bila zadovoljna uspjehom svojeg postupka na mojoj kralježnici. Zanimale su me njezine masti. Rekla je da će me naučiti, ali je prije toga umrla. Njezinu ‚crnu mast‘ uvijek sam imao kod kuće. Njezini alternativni postupci, smola, toplice i akupunktura, vratili su me na noge i danas sam praktički zdrav. Kada me kralježnica opet počne upozoravati, navečer se namažem i ujutro mi je bolje. Važno je požuriti dok se bol ne pojača, jer inače treba dulje da prođe.“
Profesor Ivo Konc, koji je tada predavao tjelesni odgoj u Osnovnoj školi Josipa Plemlja na Bledu, godinama je bio trener slovenskih skijaških skakača. Kada bi se netko ozlijedio, dobio čir ili imao sličnu tegobu, otišao bi u šumu po smolu i stavio je na bolno mjesto. Prema njegovim riječima, do jutra bi se promjena otvorila, očistila i osušila, bez antibiotika. Isprva su mu se smijali i gledali ga poprijeko, ali su mu s vremenom sve više vjerovali. Ivo je razmišljao kako razrijediti smolu da se bolje upija u kožu i, prema tadašnjem shvaćanju, prodire u tkivo i zglobove te otpušta svoju energiju. Vjerovao je da smola čuva energiju sunca i šume. Postupno je isprobavao svoju smrekovu mast, najprije na sebi. Oduševljen rezultatom, ponudio ju je susjedi koja se tri godine žalila na koljena. Nakon nekoliko nanošenja, prema njezinu iskustvu, ponovno je mogla odlaziti na izlete poput mlade djevojke. Planinara Andreja Štremflja boljelo je rame; Ivo mu ga je namazao, a sljedećeg je dana ponovno penjao. Sin je imao tvrdokornu gnojnu promjenu koja je, prema članku, ubrzo nestala. Prijatelj s reumatskim tegobama javio je nakon nekoliko dana da više nema bolova te tvrdio da mast pomaže i kod herpesa: ako se na vrijeme nanese, mjesto ne boli, ne svrbi i promjena se ne razvije.
Ivo je nastavio isprobavati mast i zaključio da djeluje samo na određene upale nastale zbog fizičke ozljede ili uzrokovane gljivicama, bakterijama ili virusima. Ipak nije riječ o univerzalnoj masti. U članku se navodi da se ne bi trebala koristiti na proširenim venama jer bi imala suprotan učinak, da ne ublažava bolove psihičkog podrijetla ni iščašenja, ali da pomaže kod uganuća. Nadalje joj se pripisuju učinci kod ozeblina, opeklina, prehlada i upala grla, bronha, ušiju, nosa i sinusa; grčeva pri velikim sportskim naporima; rana, gnojnih promjena, žuljeva, uboda insekata, teniskog lakta, modrica, bradavica, migrena i glavobolja.
Sve što je dotad naučio o svojoj masti zapisao je na listić koji je prilagao svakoj posudici. Prema tadašnjem članku, mast je sadržavala smrekovu smolu, ulja, propolis i bilje. Koje bilje, ostala je njegova tajna.
Nikomu nije nametao svoju mast; ljudi su je sami otkrivali i širili glas o njoj. Dobar glas daleko se čuje. Ivi su se javljali ljudi iz cijele Jugoslavije, a gotovo sve biljne ljekarne u Gorenjskoj i drugdje počele su prodavati njegovu mast.
„Ne odbacujem medicinu“, rekao je profesor Ivo Konc. „Ona je potrebna i korisna, ali nisam za to da se unaprijed odbacuje sve što dolazi iz tradicije, ljudske intuicije ili potrebe da čovjek i izvan medicine potraži načine kako si pomoći.“
Ne bih željela ovdje praviti posebnu reklamu, ali doista smatram da nijedna kuća ne bi trebala biti bez takve univerzalne prirodne smrekove masti. Može se naručiti telefonom na broj 064-48-200 ili poštom na adresu prof. Ivo Konc, Podreber 26, 64202 Naklo.
D. Dolenc
Što nam ova dva članka govore o počecima Smrekovita?
Ove dvije novinske objave potvrđuju da se o masti Ive Konca javno govorilo već 1991. Svibanjski prilog osobno je iskustvo čitatelja, a lipanjski je novinarski prikaz Ive Konca, njegovih početaka i tadašnjeg razumijevanja smole.
Više o kasnijim važnim trenucima obiteljske povijesti pročitajte na stranici O nama, a dostupan je i intervju o životu i radu Ive Konca iz 2024.
