Smrekova smola i smola bosvelije – u čemu se razlikuju?

Smrekova smola i smola bosvelije prirodne su smole drveća, ali kemijski nisu samo dvije inačice istog materijala. Smrekova smola potječe od obične smreke (Picea abies), dok smolu bosvelije stvaraju različite vrste roda Boswellia. Razlikuju se i po građi samog smolnog materijala i po glavnim skupinama nehlapljivih sastavnica.

Razlika se zato ne može svesti na samo jedan karakterističan spoj. Riječ je o dva kemijski različita prirodna sustava čiji se biološki profili djelomično preklapaju, ali imaju i različita područja s najjačom istraživačkom potporom. Nalazi o jednoj smoli zato se ne mogu automatski prenijeti na drugu.

Prije usporedbe važno je razjasniti što izraz „smola” zapravo znači u pojedinom istraživanju. Smrekova smola i smola bosvelije prirodni su materijali, ali se u znanstvenoj literaturi istim općim nazivom često obuhvaćaju prilično različiti uzorci i pripravci.

Kod smrekove smole može biti riječ o svježoj oleorezini, ostarjeloj smoli, smoli nastaloj nakon ozljede odnosno kalusnoj smoli, pročišćenom smolnom materijalu ili pojedinačnim smolnim kiselinama. Ti se materijali mogu znatno razlikovati po udjelu hlapljivih terpena, smolnih kiselina, njihovih oksidiranih derivata, lignana i hidroksicimetnih spojeva.

Kod smole bosvelije takva je razlika također posebno važna. Istraživanja mogu obuhvaćati sirovu oleo-gumi-smolu, etanolni ili drugi ekstrakt, standardizirani ekstrakt, eterično ulje ili pojedinačne bosvelične i srodne triterpenske kiseline. Kemijski se profili znatno razlikuju i među različitim vrstama roda Boswellia.

Zato u ovom članku, kada govorimo o smrekovoj smoli ili smoli bosvelije, prvenstveno uspoređujemo prirodne smolne materijale i njihove karakteristične kemijske skupine. Ako nalaz proizlazi iz istraživanja ekstrakta, izoliranog spoja ili posebnog pripravka, treba ga tumačiti kao podatak o tom konkretnom materijalu, a ne automatski o cijeloj smoli.

Najveća kemijska razlika između smrekove smole i smole bosvelije nalazi se u građi njihova nehlapljivog dijela. Kod smrekove smole posebno su važne diterpenske smolne kiseline i njihovi izmijenjeni oblici, dok velik dio karakteristične nehlapljive kemije bosvelije čine pentacikličke triterpenske kiseline. Stvarni sastav obaju materijala ipak je znatno složeniji.

Smrekova smola nema jedan nepromjenjiv sastav

Svježi smolni izlučak smreke oleorezina je koja sadrži hlapljive terpene i nehlapljivi smolni dio. Među karakterističnim nehlapljivim sastavnicama nalaze se diterpenske smolne kiseline abietanskog i pimarskog tipa, među njima abietična, dehidroabietična, pimarska, izopimarska, levopimarska, palustrična i neoabietična kiselina. Važni mogu biti i njihovi oksidirani derivati.

Smrekova smola ipak nije samo mješavina smolnih kiselina. U jednom dobro opisanom pročišćenom materijalu vrste Picea abies sastav je grubo procijenjen na približno 60 % smolnih kiselina, 30 % lignana i 10 % p-kumarinske kiseline. To nije univerzalni sastav smrekove smole, nego dobar primjer koliko mogu biti važne i druge nehlapljive skupine spojeva.

Razlika može biti još veća kod smole nastale nakon ozljede odnosno kalusne smole. Istraživanja su pokazala da takav materijal može biti vrlo bogat lignanima i hidroksicimetnim spojevima, a sadržavati vrlo malo klasičnih smolnih kiselina. Sam izraz „smrekova smola” zato još ne određuje točan kemijski profil.

Starenje mijenja kemijski omjer smrekove smole

Kada je smola dulje izložena zraku, svjetlosti i okolišu, dio hlapljivih terpena postupno se gubi, a nehlapljivi dio postaje relativno važniji. Istodobno dolazi do oksidacijskih promjena pri kojima nastaju i dodatni derivati smolnih kiselina.

Stara smola zato nije samo „svježa smola bez mirisa”. Može imati drukčiji omjer smolnih kiselina, njihovih oksidiranih derivata, lignana i drugih nehlapljivih spojeva.

Smola bosvelije ima drukčiju kemijsku arhitekturu

Smole roda Boswellia oleo-gumi-smole su. Uz hlapljivi uljni dio sadrže nehlapljivi smolni dio te značajnu gumenu odnosno polisaharidnu frakciju.

Za nehlapljivi smolni dio posebno su karakteristične pentacikličke triterpenske kiseline. Najpoznatije su bosvelične kiseline, ali kemijski profil nije ograničen samo na njih. Prisutni su i lupeolni, tirukalni i drugi srodni triterpenoidni spojevi.

Ni smola bosvelije nema jedan „standardni” prirodni sastav. Omjeri pojedinih spojeva razlikuju se među vrstama Boswellia, ali i među pojedinačnim uzorcima iste vrste. Visok udio jedne bosvelične kiseline zato sam po sebi ne opisuje cijeli kemijski ili biološki profil smole.

Glavna razlika: diterpenski i triterpenski kemijski prostor

Najkorisnije pojednostavljenje usporedbe zato je: smrekova smola snažno je povezana s diterpenskim sustavom smolnih kiselina, dok smolu bosvelije karakterizira pentaciklički triterpenski sustav.

To je velika kemijska razlika, a ne samo drukčiji omjer sličnih tvari. Upravo zato ima smisla istraživati imaju li dvije smole i djelomično različite biološke profile. Sama kemijska različitost ipak ne govori koja je smola učinkovitija za određenu namjenu.

Istraživanja postoje za obje smole, ali njihova je dokazna baza izgrađena na različit način. Kod smrekove smole velik dio podataka odnosi se na mikroorganizme, biofilmove i biologiju kože odnosno rane, dok je kod bosvelije istraživački prostor šire razvijen oko triterpenskih kiselina, upalnih medijatora, imunološkog odgovora i kliničkih istraživanja različitih ekstrakata.

Smrekova smola: od mikroorganizama do odgovora tkiva

Jedno od najbolje istraženih područja kod smrekove smole i srodnih smolnih materijala četinjača jest antimikrobno djelovanje. Laboratorijska istraživanja obuhvaćaju bakterije, dermatofite, kvasce i biofilmove. Važan je i utjecaj samog testnog sustava: slabo topljiv smolni materijal u agaru može pokazati znatno drukčiji rezultat nego pri izravnom kontaktu ili u odgovarajućoj emulziji.

Drugo važno područje jest biologija tkiva. Kod smrekovih materijala i pojedinačnih smolnih spojeva u pretkliničkim su modelima istraživani reepitelizacija, migracija keratinocita, odgovor fibroblasta i angiogeneza. To pokazuje da istraživački profil smrekove smole nije ograničen samo na antimikrobno djelovanje.

Posebnost smrekove smole jest i to što postoji izravna, iako ograničena klinička baza podataka na ljudima. Pripravci od smole obične smreke (Picea abies) istraživani su u skrbi za kronične i zahtjevnije rane. To je viša razina dokaza od laboratorijskog modela, ali se prvenstveno odnosi na konkretne pripravke i uvjete koji su doista istraživani.

Detaljniji pregled nalazi se na stranici o znanstvenim istraživanjima smrekove smole.

Bosvelija: od ekstrakata do upalnih i lipidnih medijatora

Velik dio istraživanja bosvelije odnosi se na ekstrakte i pojedinačne triterpenske kiseline, a ne na sirovu smolu samu po sebi. Ni različite vrste nisu međusobno zamjenjive: najveći dio kliničkih podataka na ljudima povezan je prvenstveno s ekstraktima vrste Boswellia serrata.

Klinička istraživanja posebno su brojna kod osteoartritisa i tegoba sa zglobovima, ali je mehanistički istraživački prostor znatno širi. Istraživani su PGE2 i mPGES-1, neutrofilni enzimi, citokinski odgovor te metabolizam lipidnih medijatora.

Novija istraživanja posebno su zanimljiva zbog pitanja rezolucije upalnog odgovora. Kod pojedinih pripravaka vrste Boswellia serrata i pojedinačnih bosveličnih kiselina istraživani su utjecaji na 15-LOX-1 i stvaranje specijaliziranih pro-rezolucijskih lipidnih medijatora. To daje širu i precizniju sliku od klasičnog objašnjenja bosvelije uglavnom putem 5-LOX.

Izravno za Boswellia dalzielii postoje i laboratorijski podaci o Pseudomonas aeruginosa, biofilmu te LPS-stimuliranom odgovoru ljudskih imunoloških stanica. Ti su podaci posebno zanimljivi za usporedbu sa smolama četinjača, ali ih nije moguće automatski prenijeti na druge vrste bosvelije ili na svaki pripravak od nje.

Više o razlikama među vrstama, sastavu i istraživanjima nalazi se na stranici smola bosvelije.

Dokazni se profili preklapaju, ali nisu jednaki

Usporedba zato nije jednostavna podjela prema kojoj smrekova smola djeluje na mikrobe, a bosvelija na upalu. Za obje smole postoje podaci iz više bioloških područja i njihovi se istraživački profili djelomično preklapaju.

Razlika je prvenstveno u tome gdje je trenutačna baza dokaza najjača. Kod smrekove odnosno Pinaceae smole posebno je dobro razvijen mikrobno-biofilmski i tkivni prostor, dok je kod bosvelije snažno razvijen triterpenski, imunološki i lipidno-medijatorski prostor. Upravo ta kombinacija sličnosti i razlika čini izravnu usporedbu dviju smola znanstveno zanimljivom.

Usporedni prikaz smole bosvelije (lijevo) i smrekove smole (desno). Boja, prozirnost i prisutnost komadića kore mogu se razlikovati među pojedinačnim uzorcima smole.

Da, njihovi se biološki profili razlikuju, ali ne tako jednostavno da bi jedna smola djelovala samo na površini, a druga samo na upalne signalne putove. Istraživanja obiju smola pokazuju djelovanje na više bioloških razina, pri čemu polaze od vrlo različite kemijske osnove.

Smrekova smola povezuje izravno djelovanje na mikrobe s odgovorom tkiva

Kod smrekove smole i srodnih smolnih materijala četinjača posebno je dobro razvijen antimikrobni i biofilmski istraživački prostor. Smolne kiseline i njihovi derivati mogu utjecati na mikrobne membrane i druge strukture, a u odgovarajućim eksperimentalnim modelima opaženi su i učinci na nastanak te već oblikovane biofilmove.

Smrekova smola ipak nije zanimljiva samo zbog mikroba. Kod spojeva iz Picea abies istraživani su i reepitelizacija i migracija keratinocita, dok je dehidroabietična kiselina istraživana u ljudskim dermalnim fibroblastima u upalnim uvjetima.

Njezin biološki istraživački profil zato seže od izravnog utjecaja na mikroorganizme do procesa povezanih s odgovorom i obnovom tkiva. Rezultat dobiven s izoliranom smolnom kiselinom ipak se ne može automatski pripisati cijeloj prirodnoj smoli.

Bosvelija otvara drukčiji triterpenski i lipidno-medijatorski prostor

Kod bosvelije kemijska je osnova drukčija. Bosvelične i druge triterpenske kiseline povezane su s više meta uključenih u upalni i urođeni imunološki odgovor. Među istraživanim sustavima nalaze se mPGES-1 i PGE2, određeni neutrofilni enzimi, NF-κB i citokinski odgovor.

Klasično objašnjenje bosvelije uglavnom preko 5-LOX danas je preusko. Bosvelične kiseline mogu inhibirati 5-LOX u određenim laboratorijskim sustavima, ali učinak snažno ovisi o eksperimentalnim uvjetima. Novija se istraživanja zato sve više usmjeravaju na širi metabolizam lipidnih medijatora.

Posebno je zanimljiva pro-rezolucijska os. Kod nekih pripravaka vrste Boswellia serrata i pojedinačnih bosveličnih kiselina istraživani su utjecaji na aktivnost 15-LOX-1 i na stvaranje lipidnih medijatora povezanih s aktivnim završavanjem upalnog odgovora.

Izravno za Boswellia dalzielii postoje i podaci o smanjenju TNF-α, IL-6 i NF-κB u LPS-stimuliranim ljudskim imunološkim stanicama, kao i odvojeni laboratorijski podaci o Pseudomonas aeruginosa i biofilmu.

Razlika je u naglascima, a ne u strogoj granici

Smrekovu smolu zato nije smisleno opisivati samo kao „lokalnu“ ili „površinsku“, niti bosveliju samo kao „signalnu“ ili „protuupalnu“. Obje djeluju na više bioloških procesa, a njihovi se istraživački profili djelomično preklapaju.

Zanimljivija je razlika u tome što je kod smrekove odnosno srodne Pinaceae kemije posebno snažno razvijen smolno-kiselinski, mikrobno-biofilmski i tkivni prostor, dok je kod bosvelije snažno razvijen triterpenski, imunološki i lipidno-medijatorski prostor. To je mnogo bolji razlog za istraživanje njihove moguće komplementarnosti od podjele na dva navodno odvojena „mehanizma“.

Za kombiniranje smrekove smole i smole bosvelije postoji dobra znanstvena osnova, ali izravna prednost kombinacije još nije dokazana. Najjači razlog za njihovo zajedničko istraživanje nije sličnost, nego upravo različitost: smrekova smola pripada ponajprije diterpenskom kemijskom prostoru smolnih kiselina, dok bosvelija donosi drukčiji pentaciklički triterpenski sustav.

Postoji dobra biološka osnova za komplementarnost

Razlikuju se i njihovi trenutačno najbolje potkrijepljeni biološki profili. Kod smrekove odnosno srodne Pinaceae kemije posebno je dobro razvijen antimikrobni, biofilmski i tkivni istraživački prostor, uključujući reepitelizaciju i odgovor fibroblasta.

Kod bosvelije je posebno razvijen triterpenski, imunološki i lipidno-medijatorski prostor, uključujući istraživanja PGE2, određenih neutrofilnih meta, citokinskog odgovora i novijih pro-rezolucijskih lipidnih putova.

Smrekova smola i bosvelija zato su istraživački zanimljiva kombinacija: dva kemijski udaljena sustava mogu zajedno obuhvatiti širi biološki prostor nego svaki zasebno. To je znanstveno utemeljena hipoteza komplementarnosti, a ne samo marketinška ideja.

Komplementarnost nije isto što i sinergija

Iz odvojenih istraživanja dviju smola još nije moguće zaključiti da njihova kombinacija djeluje bolje od pojedine smole. Izravni test kombinacije može pokazati aditivni, sinergijski, indiferentni ili antagonistički rezultat.

Prava sinergija znači da zajednički učinak premašuje ono što bi se očekivalo jednostavnim zbrajanjem učinaka pojedinih komponenti. To se ne može dokazati samo popisom različitih kemijskih spojeva ili bioloških meta, nego izravnim testiranjem kombinacije pri više koncentracija i omjera.

Važna je i formulacija

Kod smola treba razlikovati još jednu razinu: ono što je prisutno u formulaciji nije nužno u istoj mjeri i biološki dostupno. Smolne i bosvelične kiseline izrazito su lipofilni spojevi, pa nosač, topljivost, viskoznost i raspodjela unutar formulacije mogu znatno promijeniti njihovo oslobađanje.

Istraživanja bosveličnih kiselina pokazala su da različita formulacija istog aktivnog materijala može višestruko promijeniti njegov prolazak kroz kožu. Kod smola četinjača poznato je i da slaba topljivost u vodi snažno utječe već na rezultat laboratorijskog testa.

Kod kombinacije zato treba odgovoriti na dva odvojena pitanja: nadopunjuju li se dva kemijska i biološka sustava te oslobađaju li se oba iz iste formulacije u korisnom koncentracijskom rasponu.

Trenutačno je zato najbolje utemeljen zaključak da kombinacija smrekove smole i bosvelije ima dobru istraživačku osnovu za komplementarnost. Hoće li to u praksi značiti aditivnu prednost, pravu sinergiju ili samo preklapanje učinaka, potrebno je izravno usporedno istražiti.

Kod obje smole uz moguće biološke učinke treba uzeti u obzir i mogućnost nadraživanja i senzibilizacije. Kod smola četinjača ta je tema posebno dobro poznata zbog kolofonija i srodnih smolno-kiselinskih tvari.

Smole četinjača imaju poznat alergijski potencijal

Kolofonij je poznati kontaktni alergen. U pregledanim podacima senzibilizacija na kolofonij pojavljuje se kod približno 1–3 % opće populacije, dok udio može biti viši u dermatološkim skupinama u kojima se provode epikutani testovi.

Alergijske kontaktne reakcije opisane su i u kliničkim istraživanjima masti sa smrekovom smolom. U jednom pregledu takva je reakcija navedena kod približno 2 % liječenih bolesnika, uz napomenu da je ukupni broj ispitanika bio relativno malen.

Važne nisu samo osnovne smolne kiseline. S alergijskim potencijalom kolofonija povezani su i oksidirani derivati smolnih kiselina, koji mogu nastajati tijekom starenja i izlaganja smolnog materijala zraku.

Alergija na smrekovu smolu ne znači automatski alergiju na bosveliju

Smrekova smola i smola bosvelije pripadaju vrlo različitim kemijskim sustavima. Kod smrekove smole prevladava diterpenski prostor smolnih kiselina, dok bosveliju obilježavaju pentaciklički triterpeni i druge sastavnice oleo-gumi-smole.

Zato se alergija na smrekovu smolu odnosno kolofonij ne može automatski prenijeti na bosveliju. Istodobno, drukčiji kemijski sastav sam po sebi ne dokazuje da pojedinac ne može reagirati na bosveliju.

Ako je osoba već imala jasnu alergijsku kontaktnu reakciju na neku smolu, novu je smolu zato primjerenije smatrati drukčijim materijalom, a ne zajamčeno sigurnom zamjenom.

Što učiniti ako se pojavi reakcija?

Ako se nakon uporabe pojave trajno crvenilo, svrbež, oteklina, mjehurići ili druga izražena kožna reakcija, uporabu je razumno prekinuti. Kod jače, ponavljajuće ili nejasne reakcije primjerena je dermatološka procjena, po potrebi i epikutano testiranje.

Općenito se ne može reći da je jedna od ove dvije smole jednostavno bolja. Smrekova smola i smola bosvelije kemijski su različiti materijali s djelomično preklapajućim, ali različito razvijenim istraživačkim profilima.

Kod smrekove smole posebno je snažno razvijen istraživački prostor povezan s mikroorganizmima, biofilmovima te procesima odgovora i obnove tkiva. Kod smole bosvelije posebno je razvijen triterpenski, imunološki i lipidno-medijatorski istraživački prostor.

To ne znači da je bilo koja od smola ograničena samo na ta područja. Njihovi se biološki profili djelomično preklapaju, a kod obje rezultat ovisi i o konkretnom smolnom materijalu, ekstraktu, koncentraciji i formulaciji.

Zato je korisnije pitanje od „koja je bolja?“: koja je smola odnosno koji pripravak doista istražen za proces koji nas zanima i na kojoj razini postoje dokazi?

Upravo velika kemijska razlika među njima razlog je i zašto je njihova moguća komplementarnost istraživački zanimljiva. Iz toga ipak ne slijedi da je kombinacija uvijek bolja od pojedine smole.