Članak je izvorno objavljen u časopisu Naša družina u ožujku 2024.
Još se nije dogodilo da bi autor ovog članka Matica Konca, koji je gost današnje rubrike Ljudi dobre volje, sreo loše volje ili namrgođenog.
Čak i ako je ponekad zamišljen, zabrinut iz bilo kojeg razloga, vrlo često u tome pronađe barem trunku humora, a uvijek traži racionalan, najrazumniji put do što jednostavnijeg rješenja situacije.
Gorenjac, preseljen u okolicu Sostra, jedne od ljubljanskih četvrti. Uspješan poduzetnik, koji u tom pogledu nastavlja više od 30-godišnju tradiciju svoga oca Iva. Mazivima i kremama Smrekovit, pripremljenima od smrekove smole, ublažava bolove i pomaže mnogima. Po obrazovanju je spojio farmaceutsku i sportsku struku. S njim se može razgovarati o svemu. O molitvi i medijima, o rekreaciji, politici i glazbi, o poslu i obiteljskom životu. Tome – sa suprugom Urškom imaju pet sinova – u ovom se razdoblju života i najviše posvećuje.
Rano jutro
Kako mu to uspijeva? »Rano ustajem i završavam uvijek otprilike u isto vrijeme, rano poslijepodne. Kada se stvari nagomilaju, radije počnem raditi u pet ujutro, nego da bih vukao posao u poslijepodnevne sate. Zahvalan sam Bogu što imam tu mogućnost. ‘Vrijeme za sebe’ je po mom mišljenju precijenjeno«, zaključuje četrdesetogodišnjak.
Misli pritom na »vrijeme za sebe« kao bijeg od obitelji u pretjeranu sportsku aktivnost, radoholizam i slično. Djeluje po principu »bolje živ pas nego mrtav lav« i postavlja si realne ciljeve, inače bi izgorio. Pri svakoj prilici u svoj radni svakodnevni život uključuje i molitvu.
»Dio mog posla je i takav, pri kojem su ruke zaposlene, a glava nije. Na primjer punjenje posudica s mazivima. Tada izmolim krunicu. U mislima brojim Zdravomarije. Osim ostalih nakana dodam i ovu, da bi Gospodin bdio nad mojim radom«, pripovijeda.
Matic Konc radi da bi živio, ne obrnuto
»Iskreno sam zahvalan što imam posao koji mogu bez poteškoća obavljati u skladu sa svojim vrijednostima. Smatram inače da je tako moguće obavljati svaki posao. Jedno i drugo se po mom mišljenju ne isključuje, dokle god slijediš samo jednog Gospodara. Nitko ne može služiti dvojici gospodara: ili će jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili će se jednoga držati a drugoga prezirati. Ne možemo služiti Bogu i bogatstvu (usp. Mt 6,24). Vjerojatno je pohlepa u poslovnom životu ono što nas može udaljiti od vlastitih vrijednosti, ako to ne prepoznamo i tome se ne odupremo.«
»Vrijeme za sebe je po mom mišljenju precijenjeno«
»Ako se neprestano goniš za dobitkom, zapošljavaš, širiš posao, na kraju ne možeš spavati. Moj moto je da radim zato da živim, ne živim zato da radim«, ima o tome Matic vrlo razrađeno, a prije svega iskustvom potkrijepljeno mišljenje.
»Višenamjenski«
U poduzeću, koje ima i nekoliko vanjskih suradnika, Matic je »multipraktik«. Direktor, vlasnik i radnik u proizvodnji.
»Direktor je Isus, ja sam samo vršitelj dužnosti direktora«, nasmije se: »U posljednje vrijeme sam ponovno shvatio da je to doista tako. Često kažem: ‘Isuse, ti si Židov i Židovi znate s novcem. Ti ćeš znati kako se to radi.’«
»Kad god je moguće, pokušavam vrijeme s djecom provesti tako da je i meni ugodno. Naravno, to ne uspijeva uvijek, ali je toliko ispunjujuće kad uspije.
Za košarku, šah, čitanje i druge slične aktivnosti koje volim, bit će još vremena. Posljednje vrijeme sam vrlo sretan što je najstariji sin spreman igrati košarku sa mnom.«
Na realnim temeljima
Nije svaki dan posut ružama. I naš sugovornik upoznaje što je kriza srednjih godina. »U mladosti imaš neke ideale, kako bi trebala izgledati obitelj, kako ćemo zajedno moliti, kako ćemo za Božić zajedno pjevati, kako će promatrajući tvoju vjeru i djeca sigurno imati istu vjeru itd. Kad si star 40 godina i najstarija djeca su u pubertetu, Bog te spusti na realna tla. Pokaže ti da su stvari daleko od ideala. Da nisi tako dobar otac kako si za sebe mislio da jesi. Mislim da u ovom trenutku života Bog od tebe očekuje da se poniziš, da priznaš da je samo Bog dobar Otac, da si loš roditelj, da smo svi loši roditelji, ali da se moramo truditi biti svaki dan bolji nego jučer. Vjerojatno je isto i kod ljudi koji nemaju obitelj.
Svećeniku se vjerojatno sruši ideal kakva će župa biti pod njegovim vodstvom. Jednako mora priznati da su njegovi napori bez Boga jalovi, da je župa možda trula bez obzira na njegova nastojanja.«
Neka traje!
Matic vodi pjevački zbor Omnes Unum u sostranskoj župi. Glazba ga duboko ispunjava: »Svaku probu počinjemo kratkom molitvom i preporukom svetoj Ceciliji, to daje plodove. Proširili smo i repertoar. Moj intimni izbor su crnačke duhovne pjesme i taizé-ski napjevi, ali izvodimo i suvremenu kršćansku glazbu, jer pokušavam uvažiti i glazbeni ukus pjevača u zboru. Jako uživam u tome i Bože daj da bi ta priča još trajala.«
Kormilo nastojim prepustiti Onome, koji je Jedini koji poznaje put.
Sa suprugom se mnogo razgovara, njeguju dragocjen bračni odnos. Važan stup toga je zajednička molitva: »Trudimo se da svaki dan izmolimo barem jednu krunicu, jednom tjedno pred Presvetim. Više puta dnevno, kad prolazimo jedno pored drugoga, zagrlimo se i poljubimo, uputimo si neku lijepu riječ, ali to ne shvaćam kao razmaženost.«
»Jednom tjedno s još jednom obitelji molimo krunicu pred Presvetim i primimo svetu pričest. Najčešće samo odrasli, djeca nisu oduševljena time – vrlo sam sretan kad je netko od njih spreman s nama izmoliti barem desetku krunice. Tamo se duhovno napunim. Ponekad me snažno dotaknu misli iz određenih knjiga, najčešće su to Sveto pismo, Put nesavršenosti i Pet minuta s Duhom Svetim.«
Kalvarija koja im je promijenila život
Djetinjstvo Matica Konca bez sumnje je snažno preokrenula smrt brata Anžeta, koji je sa svojih 17 godina poginuo na biciklu: »Tada sam imao tek šest godina, tako da to nisam doživljavao kao odrasli, ali je taj događaj našu obitelj snažno obilježio. Prije smo bili ateistička obitelj, nakon tog događaja moji su roditelji prošli višegodišnju kalvariju i na vrhu pronašli Isusa.« Kršten je s dvanaest godina, na krizmu je išao zajedno s ocem i posvetio se Bezgrješnom srcu Marijinu: »Mladost i rana odraslost su me, naravno, nosile na razne stranputice, ali vjeru nikada nisam izgubio.«
Silazak u nesavršenost
Uz sve obveze, zadatke i izazove života Matic s obitelji uvijek ima pred očima najvažnije: »Kormilo nastojim prepustiti Onome, koji je Jedini koji poznaje put. Ključ za to je molitva krunice, post i trud da svaki dan nastojim silaziti u svoju nesavršenost, biti svjestan da bez Boga nisam ništa i da nastojim ostati ponizan.«
Naglašava: »Misliti da čovjek ima pod kontrolom bilo što osim svojih djela, utopično je.« To smo posljednjih godina u našem društvu nažalost mogli vrlo konkretno spoznati, primjerice u razdoblju koronavirusa ili pak pri poplavama.
»Pri tome mi se čini od ključnog značaja traženje poniznosti«, ističe Matic Konc. Neka se ne završi otkopavanje njegovih brojnih talenata!
Lojze Grčman