Originalni članak objavljen je u studenom 1996. u časopisu Naša žena
Kaže da ga smola, prava, ljepljiva i opojno mirisna smola smreke prati cijeli život. Kod svih ključnih bolesti koje su ga snašle, liječili su ga smolom. Kao dojenče bio je sav u čirevima i tada su ga od sigurne smrti spasili ihtiolom, smolom od ruskih škriljevaca. Tada još nije bilo antibiotika.
S devet godina zamalo je ostao bez noge; na stijeni je ozlijedio potkoljenicu i rana se nikako nije htjela zatvoriti, kost je trunula. Tada ga je izliječila žuta Fajdigova mast, skuhana na osnovi smole. S dvadeset godina imao je teške probleme s kralježnicom. Ako ne ode na operaciju, rekli su mu, prije tridesete bit će u invalidskim kolicima. Od tada više nije išao liječniku, kaže. U Lesce je otišao Prežli, koja mu je u pravo doba mjeseca zarezala kožu, namazala crnom smolastom mašću, rane pokrila platnenom krpom, povezala i tijelo se liječilo. Svidio se toj narodnoj iscjeliteljici mladi Ivo, koji je toliko vjerovao u njezino liječenje. “Znaš što, dečko, dođi opet, pa ću te naučiti liječiti,” rekla mu je tada. Ali nije otišao. Prežla je kasnije naučila Torkarovu Tončku, koja u Lescama još uvijek liječi zarezivanjem. Ivo Prežlu pamti s najljepšim sjećanjima. Možda je tako i trebalo biti, jer mu je bilo dano da dvadesetak godina kasnije izumi vlastitu smrekova mast, takvu koja prodire pod kožu, u zglobove, i pomaže kod tolikih ljudskih tegoba. Bilo je to 1990. Ivo je imao ozljedu na mjestu gdje se sama smola nije mogla staviti. Došlo je kao poruka: dodaj smoli ovo i ono. Tako je i učinio, i nastala je mast, Končeva smrekova mast, koju danas poznaje cijela Slovenija i koja seže daleko preko njezinih granica.
Nikada neću zaboraviti čovjeka koji je dojurio u redakciju Gorenjskog glasa i žalio se: o svim glupostima pišete, a o masti koja tako čudesno pomaže čovjeku – ništa. Životinja mu je u štali skočila na nogu, stopalo mu je bilo bolno i natečeno, nije mogao stati na nogu. Namazao se Ivotovom smrekovom mašću i noga mu je ubrzo bila dobra. Čudotvorna mast, uvjeravao nas je čovjek. Čudesnu moć masti među prvima je osjetila i Ivotova susjeda, krojačica, koja je jako voljela ići na izlete, a onda su je počela boljeti koljena toliko da cijeli tjedan nije mogla na noge. Nekoliko puta namazala se njegovom mašću i koljena su je opet nosila. Sve više su mu vjerovali i njegovi dečki, mladi skakači na skijama koje je godinama trenirao u kranjskom Triglavu i u Tržiču. Puno je trenera i skakača izveo gore. Naravno, bilo je i padova i ozljeda. Bez toga u tom sportu ne ide. I kod njih je počeo liječiti smolom. Isprva su mu se smijali, a onda se sve češće čulo: “Drug, date li malo smole?” S još većim žarom tada je kuhao svoju mast. Što su više stizale poruke i podaci o tome kod čega pomaže, to je imao veće povjerenje. Rezultati su ga uvijek iznova iznenađivali. “Uopće mi nije bilo jasno kako je to moguće. Onda sam probao na sebi. Kad je mast došla među ljude, doznao sam da su po selima nekad pravili slične masti. Donosili su mi čak i recepte i vidio sam da su vrlo slični mojoj recepturi. Neki su čak dodavali pčelinji vosak. Ali ja od svog recepta nisam odustao. Znao sam da je teško napraviti bolju mast. Za nekoliko mjeseci brzo se proširila Slovenijom, pa čak i bivšom Jugoslavijom. Iz Makedonije, Dalmacije, Beograda, Bosanskog Novog, Splita, Sarajeva javljali su se ljudi. Momci koji su služili vojsku odnijeli su mast u svoje krajeve. Prateći prospekt morao sam dati tiskati i na srpsko-hrvatskom. ‘To je čudotvorna mast’, govorili su. A ja kažem da smo mi svi veliko čudo. ‘Pomogao si mi,’ kažu. Nisam nikome pomogao. Svaki se sam izliječio. Ja nisam učinio drugo nego pokupio ono što već postoji, pročistio, stavio u kutijice. To što ja donosim zajedno, samopomoć je organizmu da se sam izliječi. Radi se o energiji koju nije moguće osjetiti ni izmjeriti instrumentima. To je neka vrsta magneta za krv. Budući da se cirkulacija krvi na mjestu mazanja poveća, prokrvljenost je bolja, brža i svi fiziološki procesi u tkivu se udvostruče, utrostruče; otrovi koji uzrokuju bolest, upale, brže ulaze u krv i brže se izlučuju. Kao što voda čisti zemlju, tako krv čisti organizam, tijelo.
“Uopće mi nije bilo jasno kako je to moguće. Onda sam probao na sebi. Kad je mast došla među ljude, doznao sam da su po selima nekad pravili slične masti. Ali ja od svog recepta nisam odustao. Znao sam da je teško napraviti bolju mast.”
Bolest uvijek nastaje tamo gdje je protok tjelesnih tekućina preslab da odvodi toksine, koji se metabolizmom stalno stvaraju. Tamo gdje je u tijelu zastoj i tih tekućina premalo, tamo je upala, tamo se nastani bolest, tamo boli. Te energije pomažu tijelu da potakne vlastite obrambene sustave. Civilizacija nam je te sustave oslabila jer se premalo izlažemo da bismo ih jačali. A i lijekovima ih narušavamo, osobito antibioticima. Znajte: sintetički lijekovi su štaka za imunološki sustav.
Danas već za svaku sitnicu uzimamo antibiotik. Imunološki sustav aktivira krvotok tamo gdje je organizam napadnut, ali ako je taj sustav premalo gibak, uspavan, toga nema. Sve alternativne metode liječenja potiču protok tjelesnih tekućina na različite načine, ali sve te energije nisu tako suptilne kao što ih imaju i odašilju izlučevine stabala, glina, bilje. Što je ta energija umjetniji proizvod, to je tijelu tuđija, mehanička i zato manje učinkovita. A sve može biti tako jednostavno …
‘To je čudotvorna mast’, govorili su. A ja kažem da smo mi svi veliko čudo. ‘Pomogao si mi,’ kažu. Nisam nikome pomogao. Svaki se sam izliječio. Ja nisam učinio drugo nego pokupio ono što već postoji, pročistio, stavio u kutijice. To što ja donosim zajedno, samopomoć je organizmu da se sam izliječi.
Zaista je jednostavno. Usred našeg razgovora skočio je u vrt da zatvori vodu koja je zalijevala travnjak. Samo jedan krivi pokret, brz skok preko ograde i u sobu se vratio sav ukočen. “Evo, sad ćete uživo vidjeti kako čovjek može sebi jednostavno pomoći. Često mi se dogodi da napravim krivi pokret i, budući da sam na kralježnici vrlo osjetljiv, ovako mi se ‘zakoči’. Samo malo masti na pravo mjesto i kralježnicu moram ‘povući’, pa će popustiti.”
Sjeo je na stolicu, prekrižio noge po turski, koljena snažno razmaknuo, trup i glavu polako spuštao među koljena; u tom položaju ostao je nekoliko minuta i već je opet bio uspravan.
“Moju mast najviše uzimaju upravo za kralježnicu, za vratne kralješke. Važno je da kod bolova u rukama mažemo vratne kralješke, kod bolova u kuku križa, iako ne boli. Ako namažeš samo bolni kuk, ne napraviš ništa. Treba mazati uz kralježnicu. Vrlo je važno da dođe do reakcije i da koji dan jako boli. Mast u zadnje vrijeme jako puno uzimaju i za prehlade. Upale grla, mišića, bubrega, mjehura, ušiju – sve to se izliječi. To uzimaju i liječnici za svoju djecu, i terapeuti, fizioterapeuti i drugi. Mnoge pacijente također šalju k meni – neslužbeno, naravno.
Alternativna medicina bila je prva, znanost je došla puno kasnije. Mislim da bi alternativna medicina trebala biti u službi čovjeka, pa imala znanstveni karakter ili ne. Oboje bi se trebali nadopunjavati, pomagati si. Ako toga nema, jadnik je samo bolesnik. No osjeća se pomak. Ide to polako.
Ljudi se pitaju, otkud vam ta moć?
Zaista je to veliko pitanje: odakle ti darovi pojedincima. Mislim da ovdje može biti samo jedno objašnjenje: sve dolazi od Boga. Po mom mišljenju, čovjek je u biti samo oruđe koje Bog koristi da druge izliječi. Tako je sa svima nama. Ako netko to poriče, ohol je, umišljen, samozadovoljan. Tko je toga svjestan, taj ljudima stvarno može puno pomoći – s čistom dušom! I liječnici! Svatko od nas ima talente, sve je to dar, nije od nas. I liječnici su pozvani da pomažu ljudima. Bog nas ima u planu. ‘Izliječio si me!’ kažu mi. ‘Ja te nisam. Samo sam skupio smolu, izmasirao te, Bog te izliječio,’ tvrdim svakome.
Obogatiti se ne želim. Od bogatstva nema ništa. Pogledajte kako se svijet okreće. Svi žele samo više proizvoditi, više prodavati, bogatiti se, bez obzira na to kako zagađuju okoliš, kako iskorištavaju prirodu. Ponos, pohlepa – sve to je negativna strast koju svi plaćamo. Od mojih masti ne može se praviti industrija. Ništa nećemo ponijeti sa sobom, samo dobra djela.
Prekretnica u mom životu bila je 1989. kada mi je sin poginuo u smrtonosnoj nesreći. Sam sam bio odgojen u strogom ateizmu. Kad sada razmišljam unatrag, spoznajem da svi ključni događaji nisu slučajnosti. Sve je Božji plan. Sa svom našom poviješću, zemljom, narodima. Ako se tome otvoriš, prepustiš se, osjećaj te vodi tako da je sve kako treba. Nešto se dogodi, ne znaš zašto, ali se kasnije pokaže da je tako trebalo biti.
Tako kao što je meni nešto reklo: “Idi u šumu po smolu, napravi tako i tako.” Upravo tako sam i učinio, kako je rekao taj unutarnji glas, skuhao, probao, da bude mazivo. Izgledalo je kao puka slučajnost. Ali danas znam da nije bilo. To je za mene, u tom teškom vremenu nakon sinove smrti, bila slamka spasa. Nikada nisam mislio da ću u životu raditi nešto takvo. Bio sam profesor tjelesnog odgoja, predavao sam po školama, trenirao mlade skakače na skijama … Onda je došla ta poruka. Onda se sve odvijalo samo od sebe. Da bih imao mir, rekao sam si, uzet ću malu obrt. Mast sam dao pregledati na Zavodu za socijalnu medicinu i higijenu Gorenjske u Kranju.
Ljudi je poznaju kao Končevu mast. Njome sam masirao nogometaše iz Nakla, mlade skijaše, triatlonce, trkače, skakače, motokrosiste, bicikliste. Dolazili su i drugi. Sa svakim klijentom otkrivao sam više mogućnosti i primjena svoje masti. Ljudi pokušavaju sve i svašta i dolaze povratne informacije.
Kakve su reakcije na vašu mast?
Reakcija mora postojati. Često se dogodilo da bi se netko namazao mašću i jer ga je potom jako boljelo, mast bi bacio. Treba znati: bol je alarm! Ljudi bi učinili sve samo da ne boli. Ali kod liječenja bez reakcije ne ide: Svako olakšanje dolazi nakon boli. Lijeka koji bi liječio sve nema. Moja mast djeluje bez obzira vjerujemo li u nju ili ne. Dokaz za to su učinci kod liječenja djece, životinja. Da, i za životinje ljudi dolaze po ovu mast. Mnoge mastitise već je izliječila, rane, ozljede.
I gdje se dobiva vaša mast?
U mnogim biljnim ljekarnama i trgovinama širom Slovenije. Najbolje je ipak da ljudi potraže informacije iz prve ruke, da mi telefoniraju i mogu im točno reći za njihov problem. Neka se jave telefonom.
-
Smrekovit Klasik – smrekova mast
Raspon cijena: od 6,00 € do 35,00 €
Vidim da u ovim godinama niste izgradili nijednu novu radionicu, nijedan novi artikl niste iznijeli na tržište. I čini mi se da se također niste obogatili.
Obogatiti se ne želim. Od bogatstva nema ništa. Pogledajte kako se svijet okreće. Svi žele samo više proizvoditi, više prodavati, bogatiti se, bez obzira na to kako zagađuju okoliš, kako iskorištavaju prirodu. Ponos, pohlepa – sve to je negativna strast koju svi plaćamo. Od mojih masti ne može se praviti industrija. Ništa nećemo ponijeti sa sobom, samo dobra djela. Loša također nosimo sa sobom, ali bolje je da nosimo dobra. Ne osuđujem one koji mnogo naplaćuju, ako proizvod pomaže čovjeku. Ali koliko je takvih bezbožnika koji naplaćuju, a nije ih briga pomaže li ili ne.
Sretan sam ako imamo upravo dovoljno posla. Ako te njime zatrpaju, to se mora negdje osjetiti: ili na meni ili na kvaliteti rada. Smola ne presahne i posao također ne. Samo dvije ruke imam. Dok je punac bio živ, pomagao mi je slagati kutijice, razaslati mast. Sad mi pomaže supruga. Oboje radimo kod kuće i to je dovoljno. Nikada se u životu nisam izlagao; više sam u pozadini radio ono što je bilo korisno, dobro. I kao trener. Očito trenerstvo nije bilo moje poslanstvo. Čim ti nešto počne rušiti unutarnji mir, bolje se povući. Sad imam svoj unutarnji mir. Mir i vrijeme za obitelj, za planine, za šumu.